Sredozemni galeb s Lastova odletio 4 tisuće kilometara južnije od Hrvatske

Do zanimljivih otkrića stiglo se u sklopu projekta LIFE Artina o sredozemnom galebu. Dio jedinki koje su označene na lastovskom arhipelagu migrirale su na atlantsku obalu Maroka, što je udaljenost od oko 3 000 kilometara. No rekorder je galeb koji je od Lastova preletio skroz do Senegala, prešavši tako udaljenost veću od 4 000 kilometara.

Sredozemni galeb je rijetka i ugrožena gnijezdeća vrsta u Hrvatskoj, koji je za razliku od svog brojnijeg i rasprostranjenijeg srodnika, galeba klaukavca (Larus michahellis), manje poznat. Općenito, sredozemni galeb obitava na području Sredozemnog mora, sa svojim najbrojnijim gnijezdećim kolonijama na delti rijeke Elbe u Španjolskoj, Balearskim otocima, Algarveu, Toskanskom arhipelagu i Sardiniji, stoji u objavi projekta.

U Jadranskom moru gnijezde se u malom broju, a njihovo gniježđenje u Hrvatskoj prvi je put potvrđeno 1996. godine. Gnijezde se na otocima unutar Lastovskog i Mljetskog arhipelaga te oko otoka Korčule i poluotoka Pelješca. U Crvenoj knjizi ptica Hrvatske procjenjuje se da se na našim otocima gnijezdi od 60 do 70 parova. Ta se procjena temelji na podacima prikupljenim početkom stoljeća gdje je 2001. godine pronađeno 69 parova, 2005. godine 56 do 59 parova, a 2006. godine 57 parova.

Tijekom projekta LIFE Artina pronađeno je 30-ak parova koji se u posljednje tri godine razmnožavaju na Lastovskom arhipelagu, što obuhvaća gotovo sve gnijezdeće parove u Hrvatskoj. Relativno mali broj gnijezdećih parova svrstava ih u ugroženu skupinu prema Međunarodnoj uniji za zaštitu prirode IUCN, dok na globalnoj razini spadaju u ranjivu skupinu zbog smanjenja broja odraslih jedinki.

Razlika između sredozmenog galeba i klaukavca

Sredozemni galeb usko je povezan s našom češćom vrstom – galebom klaukavcem. Od njih se razlikuje po crvenom kljunu, tamnim očima, sivkasto zelenim nogama i svijetlosivom plaštu. U usporedbi sa galebom klaukavcem, sredozemni galeb je prava morska ptica koja naseljava obale, otoke i pučinu, a rijetko zalaze dublje u kopno.

Nakon sezone razmnožavanja ostaju unutar Sredozemnog mora (uz obale Španjolske i Italije) ili migriraju na obale Maroka. Glavni izvor hrane sredozemnih galebova su ribe, sipe, rakovi, kukci, ali rijetko mogu jesti male ptice ili biljne tvari poput maslina i sjemenki. Za razliku od drugih galebova, rijetko se hrane ljudskim otpadom.

Udruga BIOM, koja je partner na projektu LIFE Artina, izvijestila je kako je sredinom listopada prošle godine dobila dojavu da je na Malti viđen mladi sredozemni galeb s prstenom žute boje i oznakom P8, koji je samo 4 mjeseca prije toga prstenovan kao pile na Lastovskom arhipelagu.

Prstenovanje u boji, zajedno s GPS-označavanjem, pomaže u razumijevanju nekoliko aspekata ekologije vrste – od toga gdje se sredozemni galeb razmnožava, gdje se hrani i kamo se kreće tijekom godine. Bolji uvid u njihova kretanja bitan je za zaštitu ove osjetljive vrste, kojoj očito nije problem potegnuti i 4 tisuće kilometara dalje od mjesta prstenovanja, kao što je to učinila lastovska jedinka sredozemnog galeba koja je preletjela čak do Senegala.

K.B.