Što će se događati s LNG tržištem u narednim godinama? - Nekoliko je mogućih scenarija

Prošle godine globalno tržište LNG-a suočilo se s iznimnim turbulencijama jer su europski kupci plina nastojali nadoknaditi gubitak opskrbe ruskim plinovodima neviđenim povećanjem uvoza LNG-a. Sposobnost europskih kupaca da pristupe tim zalihama LNG-a olakšana je fleksibilnošću ugrađenom u globalno tržište LNG-a, uključujući mogućnost kupnje na spot tržištu od agregatora i trgovaca. No, što će biti s LNG tržištem nakon 2025. i 2030., dobro je pitanje, a tu ima nekoliko mogućih scenarija.

Ogromna potražnja za LNG-om u Europi u razdoblju 2022.-2023. nije privremena, već je sada strukturna i trebala bi ostati do kraja desetljeća, a vjerojatno i kasnije. U tom kontekstu, europski kupci LNG-a imaju veliki izazov – moraju pomiriti potrebu za kratkoročnom sigurnom opskrbom plinom s dugoročnim imperativima dekarbonizacije. S druge strane, ulagači u izvozne terminale nastavit će proširivati opskrbne kapacitete na globalnom tržištu samo na temelju čvrstih dugoročnih ugovora s kupcima, piše Energetika-net.

Ključno pitanje je kako pomiriti kratkoročne i dugoročne potrebe kupaca i ulagača u terminale, kako bi se osiguralo da tržište ostane dovoljno dobro opskrbljeno za upravljanje energetskom tranzicijom.

Trenutne poteškoće trajat će do 2025.

Očekuje se da će globalno tržište LNG-a ostati „tijesno“ do 2025., da bi u drugoj polovici desetljeća došlo do značajnog vala nove ponude, temeljene na projektima koji su već prošli konačne investicijske odluke (FID). Međutim, izgledi na strani ponude nakon 2030. su bitno neizvjesniji, upozorava Oxford Institute of Energy.

Naime, ako globalna potražnja za LNG-om nastavi rasti, tržište će trebati dodatnu opskrbu iz projekata koji trebaju donijeti konačnu odluku o investiranju sredinom 2020-ih, kako bi se pokrenuli oko 2030. godine. Ili ćemo se u protivnom suočiti s prelaskom s prekomjerne na nedovoljnu opskrbu LNG-om sličnu onoj viđenoj u Europi između 2019./20. i 2021./22.

Posljedična neizvjesnost otvara nekoliko mogućih scenarija. U scenariju “strukturalne neravnoteže”, tržište bi moglo biti nedovoljno opskrbljeno ako se sredinom 2020-ih donesu nedostatni FID-ovi na strani ponude ili preopskrbljeno ako opskrba nastavi rasti brže od potražnje nakon 2030. godine.

Manje strašan scenarij “strukturalne ravnoteže” predviđa nove kapacitete za ukapljivanje koji će donijeti FID sredinom 2020-ih na temelju ugovora o preuzimanju, uglavnom s agregatorima, koji preuzimaju količinski rizik u zamjenu za premiju pri preprodaji Europi i Aziji te krajnji korisnici koji će biti voljni sklopiti samo ugovore s fleksibilnošću odredišta i ponovne prodaje. Premija razlika imat će utjecaja na cijene. 

U svakom slučaju, očigledno je da će agregatori igrati ključnu ulogu u usklađivanju kratkoročnih i dugoročnih potreba proizvođača i potrošača LNG-a. Spremnost agregatora da potpišu nove, obvezujuće ugovore o kupnji LNG-a tijekom sljedećih nekoliko godina, njihovo povjerenje u svoje sposobnosti da preprodaju te količine i sposobnost developera LNG projekta da iskoriste te ugovore i prikupe financijska sredstva dovoljna za donošenje FID-a, bit će indikativni za period opskrbe tim hladnim gorivom nakon 2030. godine, ističe Energetika-net.

A.B.