Sušac i Eleonorini sokolovi

Eleonorini sokolovi su posljednja opisana od deset vrsta sokolova koji žive U Europi. Možemo ih smatrati svojevrsnom ekskluzivom jer, osim populacije koja se razmnožava na atlantskoj obali Kanarskih otoka, čitava svjetska populacija živi isključivo u Sredozemlju. Populacija koja se razmnožava na našim jadranskim otocima je još ekskluzivnija - najsjevernija je na svijetu.

Imati prigodu voditi brigu o jednoj takvoj populaciji nije samo obveza, nego i časna privilegija.

Djelatnici Parka prirode Lastovsko otočje još su u lipnju, sada već daleke 2011., na morskim klisurama otoka Sušca zamijetili nekoliko primjeraka ove impresivne vrste. Odmah potom, krajem kolovoza iste godine, započeo je službeni monitoring gnijezdeće populacije Eleonorinih sokolova na području Parka.

Osim populacije na Sušcu, Eleonorini sokolovi gnijezde i u akvatoriju Visa, na otoku Svecu i na Jabuci.

Sušačka populacija se procjenjuje na 15 do 20 parova. Kako bi ta procjena imala vrijednost, svake godine treba je ažurirati.

Sušac je, po mnogo čemu, izuzetno mjesto. Već njegov usamljeni položaj u sredini Jadranskom mora izaziva osjećaj strahopoštovanja, dok, kod bližeg razgledavanja njegovih strmenih klisura i ljepote iznimno čistog mora, taj osjećaj prelazi u divljenje, a nerijetko i u zaljubljenost (o.p. autora…). Taj njegov položaj idealan je kako malim pticama, koje na njega masovno svraćaju tijekom selidbe preko Jadrana, tako i Eleonorinim sokolovima, kojima te ptice služe kao hrana za othranjivanje mladunaca.

I ove je godine proveden monitoring tijekom posjete Sušcu, te su prebrojani aktivni parovi. Obzirom da se gniježđenje Eleonorinih sokolova koincidira sa kasnoljetnom i jesenskom migracijom ptica (uglavnom malih pjevica) preko Jadrana i Sredozemlja, monitoring se obavlja krajem kolovoza ili početkom rujna.

Posjet Sušcu nije samo obilazak otoka brodom, jer otok, pored Eleonorinih sokolova, ima još mnogo zanimljivosti. Jedna od najugodnijih je i jedini stalni stanovnik otoka, gospodin Goran Gospodnetić, pravi Sušački robinzon, koji na otoku živi i uzgaja ovce. Više je nego zadovoljstvo iskrcati se u uvali Portić i otpješačiti uzbrdo do Goranove kuće, gdje čeka uvijek nasmiješeno lice, i gdje je svaki dobronamjerni posjetitelj više nego dobrodošao, uvijek ponuđen kavom i zanimljivim razgovorom. Naravno da Goran poznaje svoje susjede, Eleonorine sokolove, a posebno su mu dragi jer su (relativno) mali i hrane se pticama, pa ne diraju njegove janjce.

Promatrati Eleonorine sokolove nikad nije dosadno ili monotono. Pored spomenute ljepote krajolika, sami sokolovi stalno nude neka iznenađenja. Ove je, 2022. godine, monitoring pokazao dosljednost u laganom porastu broju parova – na temelju zabilježenih ptica procijenjeno je da ih ima 20, ali također da su skloni promjenama lokacija na kojima gnijezde. Dok je, tijekom prvih godina promatranja, većina populacije gnijezdila na zapadnoj obali otoka, sada većina gnijezdi na istočnoj i južnoj. Vjerojatno se radi o međuodnosu sa drugom vrstom sokola, koja također gnijezdi na otoku – sivim sokolom. Sivi sokolovi su veći i snažniji, sukladno tome i dominantniji u spomenutom odnosu, stoga je, nakon višegodišnjeg promatranja, donesen zaključak da se Eleonorini sokolovi premještaju obzirom na lokacije za gniježđenje koje odaberu dva lokalna para sivih sokolova.

Trebalo se vratiti nazad na Lastovo… Pozdrav sa Goranom i obećanje da se sigurno ponovo vidimo. Sa njim, Eleonorcima, Sušačkim klifovima, prečistim morem u Portiću – previše razloga za ponovni posjet i neko novo iskustvo.

Robert Crnković