SVJETSKI JE DAN DIVLJIH VRSTA Pred izumiranjem više od milijun različitih biljaka i životinja

U prosincu 2013. Opća skupština UN-a proglasila je 3. ožujka Svjetskim danom divljih vrsta. Danas bi trebali slaviti bioraznolikost, no ista je sve ugroženija na Zemlji, a podatak da je trenutačno pred izumiranjem više od milijun različitih vrsta povlači za sobom pitanje – dokud ide granica ljudske sebičnosti zbog koje i nestaju divlje vrste?

Tema ovogodišnjeg Svjetskog dana divljih vrsta je “Oporavak ključnih vrsta za obnovu ekosustava” i nosi snažnu poruku o važnosti zdravih ekosustava za čovjeka. Ujedno poziva javnost na preokret kako bi se očuvale najugroženije vrste, obnovila njihova staništa i ekosustavi te promoviralo njihovo održivo korištenje.

Procjenjuje se da je priroda u Europskoj uniji, pa tako i u Hrvatskoj, u najvećoj mjeri ugrožena ljudskim djelovanjem, i to preinakama prirodnih ekosustava, neodrživim korištenjem prirodnih resursa i onečišćenjem. Ključni uzroci lošeg stanja bioraznolikosti nisu neočekivani, uzimajući u obzir da su tijekom 20. stoljeća ljudske aktivnosti porasle do te mjere da su uzrokovale kontinuirano uništavanje i gubitak vrsta, staništa i ekosustava. Tu se prije svega misli na pesticidima opterećenu poljoprivredu, agresivno širenje infrastrukture na zaštićena područja, onečišćenje te širenje urbanih područja.

Tu su, nažalost, i klimatske promjene za koje su opet zaslužni ljudi, a koje ostavljaju katastrofalne posljedice na brojne ekosustave i prirodna staništa. Posebno su osjetljiva mora i oceani.

Među najpoznatijim jadranskim “žrtvama” su sredozemna medvjedica, plemenita periska, morska cvjetnica posidonija, ali i sredozemni galeb, morska kornjača, morski konjić i niz drugih prekrasnih morskih bića, koja su zaslužila puno više poštovanja od strane ljudske vrste.

Krajnje je vrijeme za preokret u ljudskim glavama, osobito onima koji su, primjerice, skloni bacati svoj otpad u prirodu misleći da će taj isti otpad misteriozno nestati u bespućima svemira. Priroda bez čovjeka može, ali čovjek bez prirode ne može.

K.B.