>
Morski biolog i patobiolog Andrej Gajić jedan je od tek nekoliko najvećih svjetskih stručnjaka za morske pse i raže. Posljednjih šest godina sa svojim timom aktivno radi na istraživanju jedne od najrjeđih dubokomorskih morskih pasa Jadranskog mora – morskog prasca (Oxynotus centrina). Opsežne terenske studije, sveobuhvatan pristup u laboratorijama i direktna suradnja sa ribarima rezultirala je zajedničkom publikacijom njegove ekipe u prestižnom časopisu Journal of Fish Biology . Da zadovoljstvo bude još veće, ovaj rad predstavlja njegov 65. znanstveni rad u karijeri, a tek mu je 30 godina!
O kakvom kalibru znanstvenika se radi, dovoljno je izdvojiti samo da je Andrej Gajić rukovoditelj studija u National Geographic (Washtington, DC), šef studija pri Discovery Channel (New York), direktor Centar za marinsku i slatkovodnu biologiju Sharklab ADRIA (koji radi duž istočnog Jadrana), UNESCO fellow, te kao šef NRCa pri Europskoj Okolinskog Agenciji sav svoj angažman je usmjerio ka boljem razumijevanju i dugoročnoj konzervaciji morskih pasa i raža našeg mora. Autor je dvije monografije, od kojih je prva bila pod pokroviteljstvom ministarstva Federacije BiH, druga je dobila službenu podršku ministarstva Slovenije i Hrvatske. Pored istraživanja Jadrana, kroz svoj posao radio je i predavao u više od 75 država naše planete, a čast nam je kazati da je i redoviti suradnik našeg portala za kojeg je više puta detektirao većini nepoznate vrste. Porazgovarali smo s njim i povodom najnovijeg istraživanja o također široj javnosti malo poznatoj vrsti.
Nije tajna tko si i čim se baviš, no onaj jadranski dio tvojih istraživanja posebno je zanimljiv. Tvoj najnoviji rad bavi se neobičnom vrstom morskog psa, najčešće poznatog samo ribarima. O čemu se radi?
– Da, u suradnji s prijateljima sa splitskog Instituta za oceanografiju i ribarstvo, kao i Instituta za biologiju mora iz Kotora, posljednjih šest godina analizirali smo prisutnost morskog prasca u istočnom Jadranu. Pored brojnih vlastitih ekspedicija duž istočnog Jadrana (koje su rezultirale s devet zabilježenih jedinki) i direktno nam prijavljenih nalaza od strane ribolovaca, pomno smo pratili i društvene mreže – posebice one grupe vezane za ribolov na moru.
Iako su znanstveni podaci o ovoj vrsti bili krajnje oskudni kroz protekla desetljeća, u periodu od svibnja 2015. do rujna 2021, zabilježili smo 20 susreta, od kojih devet tijekom naših ekspedicija. Stvarni broj zabilježenih jedinki u ovom intervalu svakako je daleko veći, no ribari često izbjegavaju prijavljivanje nalaza, što stvara dodatnu iluziju o stanju pojedinih populacija. Studija koju smo objavili u Journal of Fish Biology ukazala je da lokaliteti između Zadra i Šibenika mogu biti jedno od najvažnijih staništa ove vrste u istočnom Jadranu – kazuje nam Andrej.
Što možemo općenito reći o toj vrsti; kako živi, čime se hrani, za koga je (ne)opasna i je li ugrožena?
– Prasac je iznimno raritetna i malo poznata vrsta, koja se tek sporadično susreće. Zadržava se neposredno iznad pjeskovitog ili muljevitog, a dosta rjeđe koraligenog dna vanjskog dijela šelfa i gornjeg dijela slaza – a bilježen je od 20 pa do gotovo 800 m dubine. U Jadranu najčešće naraste 50 do 80 cm ukupne dužine, dok u drugim dijelovima svijeta postoje navodi o dužini i do 150 cm. Tijelo je prekriveno vrlo izraženim plakoidnim krljuštima, koje nalikuju na zube. Upečatljivog je izgleda, u poprečnom presjeku jasno trokutasto, sa širokom i blago spljoštenom glavom koja završava tupom gubicom. Ispred obje leđne peraje nalazi se bodlja, koja se proteže duž peraje u potkožnom tkivu. Oportunistički je predator s visoko diferenciranom dentalnom garniturom. Hrani se prvenstveno crvolikim plijenom poput poliheta i sipunkulida, zatim brojnim vrstama beskralježnjaka morskog dna, kao i manjom bentoskom košljoribom. Baš kao i velika većina recentnih selahija (morskih pasa), u potpunosti je bezopasan za čovjeka – nasuport vjerovanjima koje smo stekli gledajući poznate blockbuster filmove – kaže Andrej.
– Prasac je sve češći slučajni ulov tijekom pridnenog ribolova koćaricom i popunicama. U pojedinim krajevima ribolovci iz praznovjerja smatraju da donosi lošu sreću pri sljedećem lovu, pa ga nazivaju i baksuz. Na otocima istočnog Jadrana od kože se pravila posebna vrsta brusnog papira, gdje su ulogu abraziva imale krljušti koje poput zuba strše sa kože.
Sve veći pritisci neselektivnog ribarstva, u kombinaciji s biološkim čimbenicima poput vrlo male gustoće populacija i velikog generacijskog vremena, doveli su morskog prasca gotovo pred sam rub opstanka. Tako se u Mediteranu smatra kritično ugroženom vrstom, dok se u teritorijalnim vodama Hrvatske prema aktualnoj Crvenoj knjizi morskih riba smatra ugroženim – pojašnjava Gajić.
Jadran spada u plitka mora i većina našeg mora je šelf, plići od 200 metara. Taj dio je relativno poznat, no što živi u onim većim dubinama prema Otrantu recimo?
– Upravo morski psi i raže gornjeg dijela slaza su trenutni predmet zanimanja tima kojeg vodim. Iz tog razloga, odlučili smo da većinu naših znanstvenih kapaciteta preselimo na jug Italije i jug Albanije, kako bi po prvi put sistematski istražili raznovrsnost, stanje populacija, zdravstveno stanje i ugroženost ovih malo poznatih vrsta iz dubina. Tako i prve znanstvene rezultate očekujemo, ako Bog da već koncem iduće godine.
Dakako, pored prasca (Oxynotus centrina), vrste koje su nam tu od primarnog interesa su kostelj dubinac (Centrophorus uyato – prema starim taksonomskim shvaćanjima C. granulosus), pas mrkan (Dalatias licha), kostelj crnac (Etmopterus spinax), pas glavonja ili volonja sivac (Hexanchus griseus), volonja pepeljak (Heptranchias perlo), zatim baotidi poput voline (Dipturus batis), klinke (Dipturus oxyrinchus) i mnogih drugih vrsta.
Pomoću biomarkera koje nalazimo u jetri i slezeni, poput melanomakrofagnih centara, histološkim analizama pratit ćemo odgovor životinja na onečišćenje dubokom mora i druge pritiske koji u tim staništima vladaju. Također, primjenom histopatološke dijagnostike pokušat ćemo utvrditi zdravstveno stanje ciljanih vrsta, te identificirati od čega najčešće oboljevaju. Pored toga, tu su kvalitativno-kvantitativne analize progutane mikro- i nanoplastike, kao i daljnja akumulacija prezistentnih organskih zagađivača. To su sve, istina, studije koje sistematski prodovimo više od pet godina – no po prvi put ciljamo vrste iz dubokog mora – kazuje Gajić.
Fascinira me još nešto, ovo vam je 65. znanstveni rad u karijeri, a imate samo 30 godina?
– Upravo sam jučer saznao da mi je prihvaćen za tisak još jedan rad, vezan za sklatove u našem moru, a koji izlazi u znanstvenom časopisu Croatian Journal of Fisheries. Pored toga, dva rada vezana za neuropatologiju morskih pasa Atlantika imamo trenutno u recenzijama, dok još četiri, nadam se, završavamo do kraja ove godine.
Može se reći da sam karijeru započeo još u srednjoj školi, a prvi originalni znanstveni rad objavio sam već sa 19. godina u Akademiji znanosti i umjetnosti. Danas, kao rukovoditelj studija u National Geographic (Washtington, DC), šef studija pri Discovery Channel (New York), direktor Centar za marinsku i slatkovodnu biologiju Sharklab ADRIA (koji radi duž istočnog Jadrana), UNESCO fellow, te kao šef NRCa pri Europskoj Okolinskog Agenciji – sav svoj angažman sam usmjerio ka boljem razumijevanju i dugoročnoj konzervaciji morskih pasa i raža našeg mora. Pored istraživanja Jadrana, kroz svoj posao radio sam i predavao u više od 75 država naše planete.
Za moje bavljenje ihtiologijom zalužnom se može smatrati svakako Prof. dr. Ivana Buj sa Biološkog odsjeka PMF-a u Zagrebu i naše druženje tokom Europskog kongresa ihtiologije u Cavtatu, već davne 2007. godine – pojašnjava uvijek fascinantni Andrej Gajić od kojeg smo do sad već puno naučili, a kako je nametnuo ozbiljan tempo, ništa manje od njega ne očekujemo ni u budućnosti.
Jurica Gašpar
PROČITAJTE JOŠ:
ŠAPTAČ MORSKIM PSIMA Zaštitno lice National Geographica za Morski HR: “Ubijaju milijune radi peraja!”
© 2024 Morski HR. Powered by Ghost & Staticweb.dev