>
PAG – Stari grad Paga, jedinstven je po tome što se preselio. Naime kad je Pažanima bilo dosta stare lokacije otišli su na novu. Naravno da sve nije baš tako. Grad je preseljen iz čisto praktičnih razloga. A razlozi su morali biti dobri jer to nije bilo jeftino. Da ne petljamo puno po povijesti bilo je to u 15 stoljeću. I tako grad se premjestio ostala je crkva Gospe od Staroga Grada, ruševine koje se vide i one koje su pod zemljom. Uređeno je, klinci tamo slave rođendane, klupice i livadice.
Prije par godina tamo smo s Arheološkim Muzej Zadar istraživali luku staroga grada. Ta se luka isto vidjela iz zraka i zračnih snimaka. Kad smo došli roniti, otkrili smo da je to, to. A ronjenja su bila šou program, jer je u tom kanalu mulj i kad prilaziš sve zamutiš. Ne znam tko je sve bio na istraživanju ali sigurno iz AMZD Dino Taras i Hrvoje Manenica, a ideju da to pregledamo daj je Filip Bukša iz Paga, naravno Bilog po struci, Ali iako se mi ( Centar za Podvodna Istraživanja NAVALIS ) bavimo podmorjem ipak nekad moramo biti na kopnu.
I tako smo jedan dan bili na Drugoj strani Mjeseca i hodali po novim paškim stazama, koje s TZ Grada Paga Uređuje Alan Crljenko i kaže mi Alen Fabijanić – Farba da je išao starim putem iz Proboja u Stari grad. Ma da ima put ? Idemo ? Kad ? Sutra .
Jedva sam se uspio pohvatati da stignem, i tako Farba i ja preko brda. On juri a ja bi fotografirao, krenemo uzbrdo i dođemo na brdo. Sreća je htjela da smo išli desnom stranom jer da smo išli lijevom, ništa se ne bi desilo. A kad ono mi idemo po nekoj stazi. Kao oni što su išli u OZ. Usred kamena ide nešto nalik na stazu. U jednom trenutku staze se udaljava od našeg cilja, napuštamo ju i krećemo put Proboja. Ipak staza je bila pre zanimljiva da ju se zaboravi.
I vrtim ja misli i vrtim. Pregledam Google, vidi se. Arkod vidi se. Ide do nečeg sto bi moglo biti bara. Možda je vodovod. Od te misli na dalje nemam mira. Zovem Tenu Festini – arheologa koji živi u Pagu. Idemo sutra gore. Možda je vodovod.
Dolazi sutra, krećemo, isklesana stijena, nagib postoji cijelo vrijeme, širina bi bila 1 m. Za sad je vodovod, sve štima. Razmišljamo i ne vidimo podnicu – hm, možda ipak nije. Nagib postoji, krećemo se preko suhozida koji su naknadno izgrađeni, kroz suhe Sobine za koje zapinjemo.
Sobine su izgorjele u požaru prije nekoliko godina, tako da ova struktura nije bila vidljiva. Naime taj vrh brda je potpunosti bio zarastao i nije bio prohodan. Ljudi kao da su ga zaboravili. Naravno da bi ja kopao ali savjesni arheolog Tena govori: ne može. OK, dobro, nisam ni mislio, samo pitam.
Dolazimo na vrh brda, nagib pada u kontra smjeru. Dolazimo do te bitne strukture, to je jedan debeli suhozid s ispunom, unutra je fina trava i zemlja. Zemlja je crna valjda od ovčjeg izmeta. Koliko je struktura stara ne znamo.
Dalje nalazimo kućicu – Stan , s dodatnim zidovima koji su valjda čuvali stado. Onda neka mala gradnja, nemamo ideju.
Uz taj put vidi se nekoliko vapnenica- to jest njihovih ostataka. Kamena za vapno, koliko hoćeš, ali jeli bilo drveta za ložit ? Sada ga tamo nema, ali tko zna.
Ali pogled je odličan, i to prema Zadru, starom Paškom neprijatelju. Jesu li zato tu imali put da nadziru, Virsko more, Košljunski zaljev, Maunski kanal ? To ima logike, jer ako se netko pojavi onda se može brzo prenijeti informacija do grada. Sigurno su na vrhu brda imali i stoku. Jeli to bilo poveznica s „Rimskom cestom“ koji vodi do Košljuna ?
Da ne brzam s pričom, pogledao sam literaturu koja mi je bila dostupna, taj put nisam našao ( možda ga je netko opisao ali ja to nisam našao ). Stoga se nadamo da će struka ponuditi odgovore mi smo ponudili pitanja.
Ako netko nakon ovog članka objavi da se o tome zna sve ili bar nešto, možda to postane još jedna atraktivna Paška turističko-povijesna staza.
Dobrobit za sve.
Vedran Dorušić
PROČITAJTE JOŠ:
PAG Druga strana Mjeseca
© 2024 Morski HR. Powered by Ghost & Staticweb.dev