>
Nije prvi put da Talijani ulaze u hrvatsko teritorijalno more da bi krali ribu i devastirali morsko dno. A nije ni rijetko da koriste loše vremenske uvjete kako bi se okuražili ući dobro unutar tuđeg dvorišta. Grmljavinsko nevrijeme iskoristila je u petak navečer posada talijanskog ribarskog broda Sandokan III., registrirane u Ortoni, pored Pescare.
Potpuno identičnu situaciju već niz godina zloupotrebljavaju talijanski ribari i unatoč učestalom hvatanju od strane policije i obalne straže te kažnjavanju hrvatskih sudova, njihova je računica rizika i isplativosti potpuno drugačija.
Na interaktivnom sustavu za praćenje plovila, može se vidjeti kako je talijanski ribarski brod u petak navečer oko 22 sata ušao izravno u hrvatske teritorijalne vode, 10-ak NM južno od Sušca i oko 13 NM sjeverno od Palagruže, a prethodno je nesmetano rovario oko 11.5 NM južno od Biševa.
Nije prvi put, nije neuobičajeno, zapravo je ovo postala praksa. Posljednja talijanska posada kažnjena je prije samo tri dana. Stupili smo u kontakt s jednim od talijanskih ribara koji je, pod uvjetom da ostane anoniman, zapravo prvi talijanski ribar koji je za hrvatske medije progovorio o ovoj temi. Nazovimo ga Giuseppe, kako nam se i predstavio.
– Postoji uvjerenje da se smije ribariti u širem području Palagruže. Iskreno, malo tko prati vaše zakone, no držimo se granice Republike Hrvatske i to nitko ne spori, ali činjenica je da je ribe malo i ljudi se lako „zalete prijeko“. Prema važećim pravilima EU, nitko ne brani hrvatskim kolegama da rade isto. Naravno, onaj tko je u prekršaju, treba ga kazniti, no reći ću vam ovo; iako je većina ribara, barem s područja od kud ja dolazim, educirana i prati zakone, jedan dio njih smatra da niste u pravu – pojašnjava nam vlasnik ribarskog obrta iz malog ribarskog mjesta, sjeverno od Pescare, Giulianove.
Što ti ribari drže spornim?
– Oni se pretežno pozivaju na ugovor s Jugoslavijom, jer je Palagruža bila sastavni dio talijanskog arhipelaga Tremiti. Moram napomenuti da se tu najčešće radi o kapetanima starije generacije.
Podsjetimo, ovaj ugovor spominjao je u javnom prostoru u veljači ove godine Giovanni D’Agata, predsjednik organizacije “Sportello dei Diritti” koji čak smatra da je Palagruža sastavni dio Italije kojeg su ustupili bivšoj Jugoslaviji. Tvrdili su i da je istim ugovorom Talijanima je bilo dopušteno da još uvijek mogu loviti ribu u vrlo bogatim vodama Palagruže, o čemu se očitovao i što je argumentirano demantirao naš kolumnist Petar Baranović.
Pitali smo talijanskog ribara je li se kad našao u sličnoj situaciji?
– Kad sam krenuo s ovim ribarskim pozivom, imao sam kapetana koji je pretežno lovio oko Termita, no tamo je znala biti gužva. Išli smo i na srednji Jadran, blizu otoka Jabuke. Realno, da bi ulovili nešto, trebali bi se maknuti odavde, a smjelost je znala biti nagrađena – kaže Giuseppe.
Što to znači, jeste li ulazili u hrvatske vode?
– Ja vam to ne mogu potvrditi, tada nismo imali sustave kojima smo to mogli pratiti tako kao danas. Na kraju krajeva, bio sam običan ribar.
Je li ulov onda bio veći?
– Ne znam koliko ste puta bili na ribarskom brodu, ali ulov ribe je lutrija. Znali bi se često vratiti gotovo praznih ruku, no ako ciljate na ova područja u blizini Hrvatske, da, to zna biti plodno. Iako, nema pravila.
Jeste li kad pričali s kolegama koji su krivolovili u hrvatskim vodama, što kažu?
– Bio je jedan kolega koji je dobio kaznu od, mislim 2 tisuće eura, a nešto novca je platila i posada. Ne znam gdje se to dogodilo, no znam da je bio ljut jer ga Hrvati nisu željeli saslušati. Na kraju je to podmirilo udruženje ribara – postoji fond za takve stvari.
Možete li biti precizniji?
– Ne bi doista znao detalje. Mislim da je bio ljut kao i svatko koga zaustavi policija ako prebrzo vozi. Pa i ja bi bio ljut na njegovom mjestu – smije se Giuseppe i dodaje:
– Vi ste nam to omogućili, zar ne? Ako znate cijenu ribe, sve ostalo je samo matematika – konstatira Giuseppe.
Dobro, isplati li se krivoloviti?
– Ako kockate, mogao bi i ja vas pitati „isplati li se kockati“, ali gledajte, ako ste svjesni što ulažete i kakve su posljedice, pa zatim ima li smisla kockati se, onda ćete zapravo s iskustvom donijeti najbolju odluku za sebe. Ne spadam u takve, jer ne volim riskirati, a i često ljetujem na Lošinju i na Braču pa poznajem kod vas ljude i zakone. No vjerujte mi nisu svi takvi. Ne jer su zlonamjerni, nego jednostavno rade po inerciji, odrađuju svoj posao i ne prate zakone, pravila i dogovore među državama.
Što kažete na kazne za vaše ribare u prekršaju koje izriče hrvatski pravosudni sustav?
– Ako su u prekršaju, treba im izreći kaznu. Kazne su primjerene. Podržavam odluku hrvatskih vlasti da održi ribolovni fond.
U Hrvatskoj postoji mišljenje da prečesto upadate u naš teritorij, a to je potkrijepljeno brojnim izvještajima službenih institucija, kao i sustavima za praćenje brodova. Zašto talijanski ribari krše hrvatske zakone?
– Opet ću reći, osobno to ne radim, no vjerujem da je sve stvar osobne procjene. Odnos ponude i potražnje i zapravo čiste matematike – zaključuje naš sugovornik priču o ulasku talijanskih ribara u hrvatsko teritorijalno more i unatoč molbama, nije želio pristati na otkrivanje identiteta. Na upit o tome isključivo izražava sumnju prema hrvatskim vlastima i pravosuđu.
Priznaje pritom da se more s hrvatske strane dovoljno strogo zaštiti, ne bi bilo ni potrebe, ali ni smisla, da ikome padne na pamet nelegalno prijeći granicu, a kamoli slobodno loviti ribu.
I ovaj slučaj komentirao je Petar Baranović.
– Ja mogu ponovit što sam rekao. Talijanska opravdanja su potpuno van pameti. Onog momenta kad je Italija išla potpisivati sporazume s bivšom Jugoslavijom, ona je de facto i de iure prihvatila suverenitet nad Jugoslavijom, a onda i Hrvatskom – kaže naš kolumnist.
– Ponovno sve učestaili upadi Talijana svjedoče o tome da mi kao država nemamo pravi odgovor u pogledu nadzora i kažnjavanja. Sredstva nadzora i kontrole, kao što su novi i stari brodovi HRM-a bi trebali biti stacionirani na Visu i Lastovu. Sagraditi novi vojni brod da bude u Lori bliži vojnim časnicima nije neki štos. Ili se krenimo baviti ozbiljnim poslom ili prestanimo be zveze trošiti novce! Taj brod bi trebao imati STALNO mjesto na Lastovu ili Visu, jer ne postoji apsolutno nikakvo opravdanje da brod jedan jedini dan stoji u Lori, a kamoli da je tamo stacioniran – kaže Baranović.
– Što se tiče kažnjavanja, sad tvrdim da se hrvatskim brodovima za puno manje utjecaje na eko sustav u krivolovu naplati veća kazna nego što je dobije talijanski ribar. Otprilike se Talijanima naplati 35 tisuća kuna. To je najmanje što plate i hrvatski ribari s tim što se hrvatskim ribarima oduzima pribor koji vrijedi oko 10-ak tisuća eura. Nisam čuo da se to isto oduzima i Talijanima – pojašnjava Baranović probleme s kojim se u posljednje vrijeme izuzetno često srećemo, a reakcija iz Zagreba izostaje u potpunosti.
Jurica Gašpar
PROČITAJTE JOŠ:
Talijanski mediji: “Imamo pravo ribariti kod Palagruže”, Baranović: “Čisti talijanski imperijalizam!”
Talijani se žale da nema ribe: „Hrvatski dio Jadrana je gotovo netaknut“
Talijanski lopovi upravo napuštaju Hrvatsku
© 2024 Morski HR. Powered by Ghost & Staticweb.dev