Tradicija ili barbarski čin; lov na sisavce iz mora, da ili ne?

Grind je godišnji izlov malih kitova i dupina na Farskim otocima, malenoj državici u Atlantskom Oceanu, smještenoj na tromeđi između Škotske, Norveške i Islanda. Zbog često populističkih članaka na ovu temu, u suradnji sa stručnim suradnicima iz sektora ribarstva okupljenima na stranici Croatian Fisherman, odlučili smo iznijeti stručnije viđenje samog “problema”. Usput smo popričali i konzultirali se oko nekih tehničkih pitanja s Lenom Vulić koja nam je ustupila fotografije s grinda kojem je prisustvovala, te je s nama podijelila svoje impresije iz prve ruke.

Pitanje iz naslova s biološke strane je strogo retoričko. Za razliku od nekih davnih vremena, u dobu u kojem živimo, biti neinformiran je izbor, i to poprilično loš. Često na slike krvi, lova, ribolova reagiramo instiktivno a ne racionalno, a ne zaboravimo, ratio je ono što nas razlikuje od životinjskog svijeta. Tako se nekoliko puta godišnje, većina čljudi zgraža nad izlovom dupina i kitova koje se odvija na Farskim Otocima (cca 50000 stanovnika, dio Danskog kraljevstva s velikim stupnjem nezavisnosti, nisu dio EU). Članci na društevnim mrežama puni su komentara dežurnih moralista koji ne poštuju pravo na kulturološku različitnost te na ne-preispitivanje svojih navika i tradicija. Ujedno se ne sagledava šira slika samog čina, nego se bez promišljanja koriste raznorazni epiteti (barbari, idioti…)

Kako je ekipi Croatian Fishermena uvijek cilj prikazati činjenice i argumentirano raspravljati o pitanjima vezanim za ribarstvo, ovom prilikom iznosimo nekoliko važnih činjenica koje pomažu pri objektivom sagledanju grindadráp-a kako ga nazivaju lokalci.

– Vrsta koja se najčešće lovi je long-finned pilot whale (Globicephala melas), kao prilov se nađu još neke vrste manjih kitova i dupina; sam grind započinje primjećivanjem jata kitova, okruživanjem u uvale gdje dolazi do ubijanja. Za sudjelovanje u grindu potrebno je proći “tečaj” i dobiti dozvolu. Bez nje možete biti samo promatrač;

– ODRŽIVOST kao NAJVAŽNIJA stavka – Procjena populacije (i to ona konzervativna, najniža) je negdje oko 800 000 jedinki. Godišnje se izlovi nekoliko stotina jedinki (<0,1% ukupne populacije) što je nemjerljivo manje od bilo koje gospodarski iskorištavane vrste u Jadranu i sasvim je biološki održivo za razliku od skoro svih vrsta iskorištavanih u Mediteranu (76% populacija se prekomjerno izlovljava);

– Sam lov datira od cca 9-og stoljeća. Od 1584. godine postoje zapisi koliko je kitova ubijeno. To je nastariji kontinuirani praćeni ulov neke divlje vrste u svijetu s dostupnom statistikom, samo ovaj nevjerojatni podatak je povijesni raritet u svim svjetskim oceanima;

– Sam ulov se NE PRODAJE nego se ravnomjerno dijeli između stanovnika sela/gradića na čijem se području odvijao lov. Lov i konzumaciju mesa kita smatraju svojom nasljeđem i kulturnim dobrom te važnim kohezivnim faktorom između samih stanovnika. S obzirom na specifičnost (neplodno tlo) i izoliranost samog otočja, meso morskih sisavaca je kroz stoljeća bilo jedan od glavnih izvora proteina i vitamina za lokalno stanovništvo;

– KRV? – količina krvi je jedna od glavnih argumenata protivnika grinda. Razlog tolike količine krvi je prekidanje leđne moždine odvajanjem lubanje od kralježnice, te rezanja arterija da se krv što prije izbaci iz tijela, nešto slično kao što se u nas radi s tunama (tunu jedemo zar ne???). Smrt nastupa u razdoblju od nekoliko sekundi do nekoliko minuta (obaveze zbog pritiska raznih organizacija), i humanije i brže nego što mi ubijemo srdelu u plivarici ili škampa u koći;

– Najveći problem vezani uz konzumaciju sisavaca iz mora je to što sisavci kao predatori u sebi akumuliraju teške metale što zasigurno nije zasluga lokalnog stanovništva (pogodite čija je?), te zbog toga na Farskim Otocima postoje preporuke o količinama koje se smiju konzumirati.

Razlog zašto se ljudi zgražaju nad samim grindom vjerojatno su dvojaki ali nijedan nema uporište u racionalnim razlozima za zabranu istih. Prvi je količina krvi koja se vidi na slikama, a drugi vjerojatno što smo više senziblizirani na smrt sisavaca nego riba jer su nam isti evolucijski bliži. I da, naravno jer smo svi gledali Flipera.

Da sumiramo – radi se o dugoročno održivom ribolovu (što je i jedino bitno u cijeloj priči), važnim za lokalnu populaciju, kako zbog očuvanja tradicije tako i za izvorom proteina i vitamina, a jedini kontra “argumenti” su “dupini i kitovi su slatki”. Nekome su tako slatki psi, nekome janjci, nekome kokoši, nekome lignje, nekome škampi… Kako bi vi reagirali da vam zabrane jesti srdelu, janjetinu, piletinu ili nešto sasvim deseto što konzumiramo na ovim prostorima već tisuće godina?

Grind iz prve ruke

Lena Vulić je provela 9 mjeseci na Farskim Otocima radeći na studentskoj praksi, imali smo priliku porazgovarati s njom o direktnom iskustvu s grindom :

Koje su bile tvoje informacije o grindu prije odlaska na Farske otoke?

–  Prije dolaska čula sam za grind iz medija naravno, i na izokrenutu priču koja se kroz medije provlači zbog clickbaitova i stvaranja opće zgroženosti zbog pritiska raznih udruga za zaštitu. Nakon dolaska na Otoke, kako sam i sama općenito radoznala, počela sam se raspitivati kod puno lokalaca što je u biti grind

Većina je u početku imala obrambeni mehanizam u stilu “ponovo neki stranac, sea shepherd, greenpeace…” ali bi s vremenom objasnila da me stvarno zanimaju činjenice, nakon čega su mi rado pokušali pojasniti povijest i značenje grinda za njih.

Kako je došlo do tvog sudjelovanja na grindu?

– U  jednom trenutku smo čuli da je grind u tijeku i naravno radoznala kakva jesam bilo je idem vidjeti, ovo mi je jedinstvena prilika. Kad sam stigla u to mjesto gdje se trebao obaviti grind već je sve bilo puno auta, ljudi se skupili, odrasli, djeca, cijele obitelji, ukratko svatko tko je mogao u tom trenutku doći. Dio ljudi je bio na plaži, čekajući su trenutak da kitovi dođu do obale da bi krenuli s ubijanjem, dok je ostatak bez valjanih dozvola za sudjelovanje, zauzeo poziciju i gledao. Sami čin ubijanja trajao je maksimalno 20 minuta, a u tom grindu je uhvaćeno oko 150 jedinki. Kad se situacija primirila većina ljudi se spustila na plažu, vidjet iz bližeg, slikati se dok su roditelji djeci objašnjavali kako je to prihvatljivo s obzirom da im je to izvor hrane već stoljećima. Važno je napomenuti da je grind i veliki društveni događaj u kojem sudjeluje većina stanovnika sela u kojem se događa.

Jesi li imala priliku probati meso?

– Probala sam sušeno meso i nije mi se svidjelo, ima mi previše metalni okus, ali je njima sastavni dio prehrane od malih nogu, isto kao što je nama npr. piletina ili recimo bilo što zeleno (blitva, špinat…), a što oni zbog svoje klime ne mogu uzgojiti i jednako im je tako čudno. Meso se inače priprema na dva načina, peče se svježe ili se suše masnoća i mišići.

Koje su tvoje impresije o grindu?

– Osobno, drago mi je što sam vidjela grind, to je nešto za što imaš priliku jednom u životu i to je totalno novo iskustvo, jedinstveno i autentično u svijetu gdje sve postaje univerzalno i isto. Ali isto tako ne bih ga htjela vidjeti opet, jer kao i za sve ostale životinje imam osjećaj empatije  i ne volim vidjeti čin ubijanja bez obzira što jedem meso i znam odakle dolazi.

Fotografije i video – Lena Vulić

Tekst – Croatian Fishermen i Lena Vulić

Lena Vulić je mag.ing. morskog ribarstva, na Farskim Otocima prošle godine provela je 9 mjeseci odrađujući studentsku praksu

Croatian Fishermen je facebook stranica koju vode profesionalci iz sektora ribarstva. Pokrenuta je zbog toga što se teme u medijma teme vezane uz ribarstvo često obrađuju iz populističkog i senzacionalističkog kuta gledanja, uglavnom bez korištenja argumenata. Cilj stranice je poticanje rasprava,  informiranje i edukacija svih dionika u ribarstvu.

PROČITAJTE JOŠ: SMRTNA PRESUDA KITOVIMA Japan prekida 32 godina staru međunarodnu zabranu kitolova