TRAGOM POMORSKE BAŠTINE 12 Što je kaić, a što brod? Štu su lađa, pasara, bracera, vapor….?

Budući da potječem iz ribarsko težačkog kraja (otok Pašman) gdje su plovila oduvijek dio svakodnevice u memoriju su mi se usadili nazivi za plovila – kaić i brod. Kaić dužine do nekih 5m a sve ostalo brod. Ako idemo u daljnje raščlanjivanje po tipologiji onda je pod kaić svrstana pasara, lađa, batel, guc a pod brod gajeta, leut, bracera, štela, trabakul… pa sve do parobroda ali on je bio Vapor.

Kao u pjesmi  „Ča je ča reći ću van ja“

Naravno ovo nije univerzalno pa ovisno o području nazivi su mogli biti i podosta drugačiji a to meni drugačije zapravo je potpuno normalno i logično ljudima koji tamo žive. U toj nekoj raznolikosti lako je moguće da nastane i zbrka. Često se može vidjeti uz neku fotografiju pogrešan naziv osobito u smislu tipologije. Polazeći od stava da ne moram jedino ja nužno biti u pravu i da ono što ja mislim ne mora biti jedino znanje, malo sam potražio što se može pročitati u literaturi o pomorskoj baštini i pokušat ću ukratko  pojasniti pojmove kako sebi tako i drugima koje ta pitanja zanimaju.

Nazivi za plovila  opći pregled

Barka, porijeklo mediteransko.  Veže se uz grčki  baris – idos a koji potječe još iz Egipta. U latinskom i talijanskom barca je opći naziv za brodove do 100 t nosivosti. Njena prisutnost u jeziku poveziva je sa dugotrajnom dominacijom Venecije i Italije na našoj obali i otocima. Treba imati na umu da su i prije nove ere Grci pohodili našu obalu i sa starosjediocima Ilirima razmjenjivali dobra a vjerojatno i znanja. Kod nas imenica ž. roda u Španjolaca m.  Barka, iako je općeniti naziv, najčešće se koristi za manje plovilo do 6 m šiljastog pramca i gotovo identične krme (tipologija-guc). Češće je u upotrebi na sjevernom i južnom Jadranu dok na srednjem nešto rjeđe. U iznimke (na srednjem Jadranu) spadaju i čuveni zadarski barkarioli i njihove barke.

Lađa, ladija, loja, porijeklo je praslavensko . Tip plovila koji se u 14. st. gradio u Dubrovniku. Spominje se  1667 u Zlarinu. U šepurinskom govoru lađa se koristi kao naziv za gajetu, kasnije preuzimaju izraz brod. Kako je lađa ž. roda kasnijim preuzimanjem naziva brod i dalje se brod doživljavao kao ž. rod.  Znalo se govoriti (i danas) moja brod ili broda, …ka ti je verbuljasta brod. Lađa se  po tipologiji najčešće odnosi na plovilo do 5m, ravnog ili blago skošenog dna, jednostavne gradnje sa ravnim plohama oplate. Koristila se kao pomoćno plovilo ili u malom ribolovu u blizini obale. Naziv lađa se koristi i za ladvu – copul iako se tu radi o posebnoj vrsti povila. Lađa iz delte Neretve također je zasebni tip plovila. Iz naziva lađa je i ime „Piranske ladjedjelnice“  gdje su sagrađeni mnogi naši trabakuli i bracere.

Kaić, turcizam koji se dosta udomaćio u našim krajevima što ne čudi s obzirom na vrijeme koje su pojedini krajevi proveli pod turskom upravom. Izraz caichio nalazimo i u talijanskom a u Veneciji caicio (na različitim mjestima naišao sam na razlike u pisanju caiccio, caicchio). Sultanska galija imala je naziv kajyk de Sultan. Kaić je među ribarima i pomorcima i danas često u upotrebi. Mada se koristi kao općeniti izraz za polovila manja od gajete, u nekim krajevima ga poistovjećuju  sa pasarom. U krajevima gdje je u upotrebi, sve što je veće od kaića nazivaju brod.

Brod, kao i lađa izraz je praslavenskog porijekla. Značio je i gaz, mjesto prijelaza preko rijeke. Na sjevernom Jadranu koristi se za plovila veća od bracere, dok na srednjem za sve što je veće od 5m. Poznat je izraz za jedrenjake „ brodi jarbolati“. Najčešće se koristi (u narodu) i jedini je od navedenih izraza koji kao izvedenica opisuje i druge za njega vezane pojmove: brodogradnja, brodar, brodograditelj, brodotočac, brodolom…  U Betini, koja je gotovo posljednje uporište hrvatske tradicijske drvene brodogradnje gajeta je brod.

Čamac, kao naziv također se dosta udomaćio iako nema izravno porijeklo sa obale ili otoka. I on je turcizam a povezuje se sa čamovinom – jelovinom od koje su građeni. Izraz je prikladniji za riječna i jezerska plovila. Jelovina se u morskoj brodogradnji ne koristi kao brodograđevni materijal (iznimno za jarbole).

Brodica, izraz za koji nisam našao tragove u tradiciji. Porijeklo i korištenje nalazimo  jedino u književnosti – poeziji (Vitezović). Nešto donekle povezano – brodarica,  spominje se na dubrovačkom području ali više kao naziv za mjesto gdje su brodovi pristajali. Uveden je u novoj službenoj terminologiji kao plovilo veličine do 12m ili 15t.

Nakon potrage za razumljivim objašnjenjima pojedinih naziva moram reći da sam iznenađen koliko je malo mjesta gdje se o tome na odgovarajući način govori. Doduše spominju se izrazi ali toliko uopćeno i nejasno da doista nisu od prevelike koristi. U nekim radovima u kojima sam barem prema naslovu očekivao korektne definicije, pojmovi kao brod, barka, lađa, čamac uopće se niti ne spominju. Sve je svedeno pod naziv brodica iako o porijeklu te riječi opet ni slova, čak se „dopušta“ zamijeniti naziv brodica sa čamac!

Budući da ovo nije prilog za neku enciklopediju niti službenu nomenklaturu (a možda ne bi bilo loše da i jest) slobodan sam izreći i svoj stav. Osobno nisam zagovornik nekih moglo bi se reći „hibridnih“ naziva. Mislim da je naše pomorsko jezično bogatstvo dovoljno veliko, sadržajno i vrijedno te da je Izraz brodica potpuno nepotrebno zasjenio sve ostale nazive koji imaju duboke korijene u narodu koji ih i dan danas koristi.  Svaki od naših tradicijskih naziva može se precizno odrediti i po onome što predstavlja i po lokaciji gdje je u upotrebi. Na koncu sve su ovo živi nazivi a njihova je povijest  višestoljetna. Svakako su zaslužili svu pažnju.

Nadam se da je onaj „ča je ča“ iz naslova nešto pomogao, a možda je i po drugoj pjesmi „Svi pjevaju ja ne čujem“. Do neke druge teme i prigode,

Nenad Bojmić

PROČITAJTE JOŠ:

Tragom pomorske baštine 11: Jedrenjak Pelig, brod koji je bio zastupljen duž cijele jadranske obale