TRAGOM POMORSKE BAŠTINE 15 Maketarstvo: Nove tehnologije, nove mogućnosti, stare priče

Već duže vrijeme vode se rasprave o korištenju modernih tehnologija u brodomaketarstvu i načinu na koji se može ili bi se trebalo promatrati tako tehnološki potpomognutu izradu maketa. Logično je da primjena modernih strojeva i alata pronalazi mjesto i u maketarstvu. Bilo bi doista nerealno očekivati da se maketarenje svede samo na ručne pilice, nožiće i možda kakovu električnu spravicu.

Ako maketarstvo promatramo kao izradu vjerne umanjenice nekog objekta, premeta i slično onda se podrazumijeva da se u izradi maketa mogu koristiti slični strojevi i naprave kao u naravi. Ima li onda zapreke da se i u maketarstvo uvedu razni CNC strojevi i može li se to onda tretirati na jednaki način kao do sada? Kako odrediti što bi to predstavljalo korištenje tradicionalno prihvatljive tehnologije a što bi se našlo s druge strane crte u nekim novim po nekima manje prihvatljivim načinima izrade?

Odgovoriti na ovu dilemu nije baš jednostavno pa za početak napravimo mali pregled što su to klasične a što nove metode i tehnologije.

Izrada makete je svakovrsni izazov. Osnovni preduvjet za početak je kvalitetan nacrt a po potrebi i druga dokumentacija, nakon čega treba pronaći odgovarajući materijal, napraviti grubu pripremu materijala, odlučiti se za način izrade i  tek onda krenuti u izradu.

To je nešto što je zajedničko svakoj vrsti izrade maketa. Nakon toga može se krenuti u dva smjera.

Klasični pristup maketarstvu podrazumijeva rukom vođeni alat ili rukom vođeni obradak u odnosu na alat.

U tu svrhu uobičajeno je koristiti standardne stolarske strojeve naravno u minijaturi. To znači u pripremi materijala kružna pila, debljača, tračna pila, lučna pila, razni brusni diskovi ili tračna brusilica, stupna bušilica, glodalica, tokarilica, brusilica za oštrenje i profiliranje alata. U ručnoj obradi potrebne su mini bušilice, razna kliješta, škare, turpije čekići, stege raznih vrsta i dimenzija, škripac, radna lampa, pomično mjerilo.

Svakako bi u jednoj takovoj radionici trebalo imati aparat za gašenje požara, usisavač prašine i ormarić prve pomoći. Ovo je poželjan popis (osnovni) kojega će na žalost rijetko koji maketar moći ostvariti. Moguće je raditi i bez većine nabrojanog ali nešto sporije i uz puno snalaženja ili pomoći sa strane. U ovom klasičnom pristupu maketar je taj koji u svakom trenutku upravlja, vodi i kontrolira alat ili obradak na bilo kojem od navedenih strojeva ili alata.

Pristup izradi dijelova modernom tehnologijom potpuno je drugačiji. Osnovni je smisao CNC tehnologije računalno upravljanje strojem i reznim alatom (umjetna inteligencija). Obradak više nije vođen rukom maketara nego je učvršćen (način ovisi o vrsti stroja i obratka) a obrada se izvodi na visokim brzinama (20000 okr/min i više) precizno vođenim alatom u vretenima u niz uzastopnih ponavljanja krivulje kretanja.

Time se maksimalno smanjuje pritisak na materijal pa su izvedive nezamislivo tanke plohe, struktura materijala gotovo da više ne predstavlja problem i moguće je dobiti takovu razinu detalja koja je u ručnoj obradi gotovo nedostižna. Točnost i finoća izrade na ovakvim strojevima mjeri se u mikronima. Pri izradi ponavljajućih elemenata – ornamentike savršen nepogrješiv, pri izradi figura nedostižan jer besprijekorno izrađuje što je zadano u programu. U ovom slučaju maketar ne mora nužno biti programer. Danas je moguće naručiti na puno adresa gotove programske modele  za bilo koji projekt.

Drugi oblik mogućeg korištenja CNC tehnologije je 3D print, kojim se od raznih materijala (u ovom slučaju kompozitni praškasti materijali) može lijepljenjem slojeva izraditi bilo koji dio ili struktura. U koliko se radi trup većeg broda moguće je programom predvidjeti spojne točke pa kada spojimo trup ne postoji nikakav vidljivi prijelaz. Preostaje samo fino kitanje, boja i završna oprema. Preciznost je i dalje iznimno velika i mjeri se u stotinkama milimetra. Savršenstvo izrade primjerice trupa broda je nezamislivo (=naslovna fotografija).

Još jedan vid primjene CNC tehnologije je lasersko izrezivanje i graviranje.  Ono je već dugo prisutno osobito kod modela u kompletima. I dalje princip izrade gdje izradak miruje, stroj uporno i nepogrešivo radi a maketar, ovdje CNC operater – „otišao na kavu“.

Primjenom ovih tehnologija moguće je doista izraditi dijelove i maketu dojmljive preciznosti. Ono što je nekada bio izazov za najsmjelije maketare – admiralitetski model broda danas se svodi (rečeno ipak malo karikirano) na slaganje lego kocki. Nekada je maketar izradom ukrasa na maketi dokazivao svoju virtuoznost, vještinu, umjetnički dar, dok danas stroj napravi nešto o čemu čovjek može samo sanjati. Jednom učinjena priprema može se ponoviti u neograničenom broju potpuno identičnih izradaka.

Težimo ka savršenstvu pa gdje je onda problem? Dugogodišnji sam član Hrvatskog saveza brodomaketara, i nekada sam redovito sudjelovao na izložbama maketa. Već tada je bilo naznaka u kojem pravcu se razvija tehnologija i koji su mogući utjecaji na maketarstvo. Govorio sam tada i o nekim drugim problemima ali i načinima promocije maketarstva no nisam imao zainteresirane sugovornike. Mene već dugo nema na takovim izložbama a službene institucije maketara još nisu osmislile odgovarajuće rješenje. Zamislite se u koži vrsnog maketara koji je u izradu makete uložio nekoliko tisuća radnih sati i koji pristupi natjecanju kao čovjek od krvi i mesa a nađe se u istoj ocjenjivačkoj kategoriji s trojicom u jednoj osobi.  On sam izradio djelo svojim rukama a na drugoj strani vage programer, savršeni stroj i maketar u jednom (kiborg?). Možemo li u skoroj budućnosti očekivati i neki „Baltazarov stroj“ za izradu maketa? Koliko je to stimulativno za opstanak maketarstva i koliko je korektno stavljati takove stvari u isti koš? Primjećujem da nisam ja jedini koji upozorava na ovu nelogičnost i nepravdu. Mnogo je mojih kolega iz saveza ali je i puno sličnih, nezadovoljnih glasova iz inozemstva. Treba imati na umu da publika na takovim izložbama uglavnom gleda ukupni dojam i nije kadra prepoznati razliku u tehnologiji izrade.

Zar je problem malo pojačati slušne aparate u Zajednici tehničke kulture i u Hrvatskom savezu brodomaketara i uvrstiti u natjecanja novu kategoriju ili više njih jer nije jednako mjerilo za izvorni ljudski uradak i uradak potpomognut umjetnom inteligencijom i robot tehnologijom, ma kako to nekome zvučalo. Da se razumijemo, nove tehnologije su tu i bit će ih još. To je nešto što se ne može i ne smije osporavati ali za dobrobit maketarstva sigurno je potrebno formirati nove  kategorije u promatranju i ocjenjivanju i odjeliti vještinu od tehnologije. Najlošije  rješenje bilo bi i dalje ne činiti ništa i prepustiti maketarima da jedan drugome dokazuju što je „ono pravo“ i da to bude jedan od razloga za odluku sudjelovati ili ne na ocjenskim izložbama maketa.

Svim maketarima sretno maketarenje i zdravi bili,

Nenad Bojmić

PROČITAJTE JOŠ:

TRAGOM POMORSKE BAŠTINE 14 Bragoc – Najribarskiji brod Jadrana