TRAGOM POMORSKE BAŠTINE 18: Projekt “Otok”

Danas ležerno, o jednom velikom radu koji će ipak zauvijek ostati samo moj osobni projekt.

U proteklih gotovo trideset godina, od prvih zamisli, proba, prezentacija pa do danas, projekt Otok oplemenio je moj život ali i „prisvojio“ mojih 20 000, a vjerojatno i više, radnih sati. Sada s malim odmakom pitam se što čovjeka može motivirati da u neku aktivnost uloži toliko truda, ljubavi i da u nešto ugradi toliki dio života? Je li imalo smisla, je li se isplatilo?

Polazim od sebe i svojih osjećaja i pitanja gdje sam dobio toliko utisaka, ljepote i vrijednosti da se stvorila potreba da to prikažem na jedan pomalo neuobičajeni način. Od prvih dana kojih se sjećam, dolazak na otok bio je emocija, radost, titranje tijela, upijanje informacija iz okoline svim osjetilima. Ujedno i spoznaja o teškom i grubom životu vrijednih otočana ali i ljepote i radosti koje su bile u malim stvarima.

Pitao sam se kojom su to energijom naši djedovi gradili kilometre suhozida, kako su to gradili volte koji i danas stoje, s kolikim strpljenjem pletu i krpaju mreže. Kako je samo lijepo bilo stajati bosim dječjim nogama na gruboj ispijenoj provi broda i osjetiti toplinu drveta i moć plovila. Osjećati se korisnim čišćenjem lokoća  i biti važan sudjelovanjem u istezanju broda. Bilo je dojmljivo promatrati ribare na leutu, kako uz kunjke i pot vina pričaju svoje zgode a poslije zaigraju na šije da ih se čulo na daleko.

S takvom emotivnom podlogom i jednim solidnim maketarskim predznanjem nije bilo teško odlučiti se i započeti kreiranje ovakvog projekta. O projektu Otok nešto sam već pisao no mislim da je vrijedno malo ponoviti. Zamisao je opisati život otočana u periodu konac 19. i početak 20. stoljeća. To je važno, prijelomno vrijeme kada su gradnja suhozida i gradnja kamenih kuća bili na svome vrhuncu. Ujedno drvena brodogradnja dosiže svoj vrhunac jer se u kasnijem periodu uvođenjem motornih pogona počinju mijenjati linije, jedrilje i oprema naših tradicijskih brodova.

Da bi se sve to prikazalo na jednostavan i atraktivan način bilo je potrebno osmisliti izradu makete otoka veličine oko 10 m2. Planirana je maketa kružnog oblika – rundela na kojoj uz prikaz reljefa otoka, suhozida, kuća, kapelica, mulića, raslinja značajnu ulogu imaju makete brodova. Tu se trebalo rasporediti dvadesetak maketa kaića, gajeta, leuta, bracera, trabakula, škuna. Sve to u mjerilu 1:100 i sve napučeno figurama ljudi od kojih svaka ima svoj zadatak, radnju. Figura u mjerilu visoka je svega 17 -18 mm. Ali figure ne bilo kakve nego ručno rezbarene iz drveta masline, malenim, posebno napravljenim nožićem.

U fazi planiranja bilo je potrebno nacrtati sami otok, obrise reljefa, napraviti skice kuća, prostora i napraviti precizne nacrte brodova koje ću modelirati. Ovakav tip diorame i sa ovakvom pričom bila bi rijetko viđena maketa (bez imalo pretjerivanja) i u svjetskim razmjerima. Za sve osnovne elemente gradnje napravljeni su i uzorci, manje diorame – fragmenti, kao i početni crteži otoka i neki nacrti brodova.

No, za smjestiti ovakvu veličinu diorame i toliku količinu literature, opisa, crteža trebalo je naći odgovarajući prostor, grad, mjesto – selo na otoku koje bi moglo postati dom diorami. Trebalo je i pokušati osigurati neku vrstu potpore intelektualne, institucijske, kao i ne prevelike financijske. S tom namjerom poslao sam na gotovo sto adresa informaciju o projektu, trenutno učinjenom i krajnjim mogućnostima.

Među tim adresama bili su razni gradski uredi za kulturu, općine, muzeji, znanstvenici, poslovni ljudi, velike firme, pa sve do ministarstava za kulturu, pomorstvo i turizam. Odgovora nisam dobio previše. Bilo je nekoliko poziva na razgovor (2 ministarstva, općina, muzej, jedan poslovni čovjek). Da ne idem previše u detalje, jer to bi mogla biti cijela knjiga, ipak je sve završilo na verbalnoj potpori i dobrim željama. Iz današnje perspektive ne mogu reći da mi je to posebno teško palo. Teško se pomiriti jedino sa situacijom kada se nešto obeća, u dobroj vjeri dogovori a onda vam okrenu leđa i naprave drugačije. No na neke se događaje ne može utjecati.

Projekt Otok je tu, za mene aktualan a s nekoliko ću fotografija pokazati njegovu čar i smisao. Svatko uz malo mašte može zamisliti kako bi izgledala velika maketa – rundela. Ipak ostat će nedovršena priča i zauvijek osobni – moj. U njegovoj realizaciji dogodilo se znatno više dobrobiti nego li sam i očekivao. Jedna od njih su detaljni nacrti tradicijskih brodova, sada već više od dvadeset a bit će ih još. Bit će i još poneki fragment, sada po mom guštu. Vjerujem da će se mnogi ljudi prepoznati u ovom tekstu ali bez zamjerke s moje strane. Ja  sam zapravo na dobitku jedino što sam uvjeren da biti sudionik u stvaranju „knjige propuštenih prilika“ nikome ne može biti na ponos.

Zdravi i veseli bili.    

Nenad Bojmić

PROČITAJTE JOŠ:

TRAGOM POMORSKE BAŠTINE 17: Danas logikom radije nemoj raditi ništa, manje ćeš učiniti štete