TUŽNA OBLJETNICA Sedam je godina od strašne tragedije u Koločepskom kanalu u kojoj je izgubljeno 7 života

Jedini preživjeli s gumenjaka su Viktor Markota iz Rogotina i Velimir Šetka iz Kule Norinske.

Na današnji dan obilježava se sedam godina od stravične pomorske nesreće koja se dogodila u Koločepskom kanalu, a koja će ostati zapamćena kao jedna od najvećih hrvatskih nesreća na moru u novijoj povijesti.

U nesreći su se sudarili službeno plovilo Lučke kapetanije Dubrovnik, brod ‘Danče’ i gumenjak koji je prevozio devet osoba. Od devet osoba koliko ih je te večeri, oko 21.30 sati išlo sa Šipana gdje su radili cijeli dan i pripremali jedan ugostiteljski objekt za otvaranje sezone, preživjeli su samo dvoje, piše Klik Ploče.

U nesreći su živote izgubili ili se smatraju nestalima Alen Perišić, Jele i Daniel Kobaš, Barry John Bandur, Marina Vuletić, Tomislav Belak i Bojan Stoiljković.

Tog kobnog 25. travnja 2017. godine, devet osoba se, nakon pripremanja restorana za turističku sezonu na otoku Šipanu, u večernjim satima zaputilo prema Dubrovniku, no u Koločepskom kanalu gumenjak koji ih je prevozio sudario se s brodom "Danče" Lučke kapetanije Dubrovnik koji je bio u akciji hitnog medicinskog transporta prema Mljetu.

Jedini preživjeli s gumenjaka su Viktor Markota iz Rogotina i Velimir Šetka iz Kule Norinske.

- Držao sam se rukom za stolicu i, iako mi je slomila ključnu kost, smatram da mi je bila od velike pomoći. Sve se dogodilo iznenada, u trenutku, sjećam se samo da sam odjednom bio u vodi i da sam se tresao. Gledao sam oko sebe kao plutaju stvari iz glisera, kutija od alata, vreće s otpadom koje smo ponijeli da ih odložimo u kontejner.. U takvim trenucima u čovjeku se probudi nagon za preživljavanje. Iako sam pokušavao shvatiti što se događa i bio u nekoj vrsti bunila, nije me uhvatila panika. Cijeli život sam na vodi, bacam mreže i lovim ribu. Odlučio sam plivati i rekao sam Velimiru da i on skine višak robe sa sebe“, prisjeća se Viktor tih trenutaka, nakon čega je vidio da se brod Kapetanije Danče okreće i ide prema njima.

Iz svega glasa smo vikali - "U pomoć! Ovdje smo", dok nas, uz pomoć svjetla, nisu uočili. Nisu uspjeli u prvom pokušaju stati uz nas, a onda smo se pomoću konopa, koji su nam dobacili, popeli na brod. Sjećam se da je i na brodu vladala panika, koja se dodatno pojačala kada smo, odgovarajući na njihova pitanja, rekli koliko nas je bilo na gliseru. Posada broda je krenula u potragu za ostalima i nakon nekog vremena, teško mi je procijeniti koliko, vidjeli smo Alenovo tijelo kako pluta po površini mora. Poslije toga pronađeno je i žensko tijelo - prisjeća se Viktor, kojemu su, kao i njegovu suputniku dali suhu odjeću, a nakon toga nazvao je svoju obitelj i obavijestio ih što se dogodilo.

U javnosti su se nedugo nakon nesreće pojavile spekulacije kako je to bio prvi put kako su se s gliserom vraćali po noći jer su se dulje no obično zadržali na otoku. Preživjeli tvrde kako su velike probleme prilikom povratka stvarali i valovi koji ih zapljuskivali, a zbog čega su bili sagnuti u gliseru kako bi se sakrili od mora.

Istraga je tako pokazala kako je brod "Danče" imao uredno upaljena svjetla, kako je posada obavljala redovite izvide uz viši stupanj pažnje te kako radar nije detektirao kretanje gumenjaka u uzburkanom moru s obzirom na to kako nije bio osvijetljen. Osim toga, istragom je utvrđeno kako je na gumenjaku bilo ukrcano više ljudi od dopuštenoga, što je utjecalo na smanjenu uočljivost.

J.T.