>
Posao s ruskim ukapljenim prirodnim plinom u EU-u cvjeta i konstantno donosi novac u Putinovu ratnu blagajnu. To je posao koji ovisi o ograničenom broju specijaliziranih tankera. Međutim, sankcije još uvijek nisu na vidiku.
Luka Seebrügge u Belgiji, krajem veljače. Na LNG-terminalu pristaje “Christophe de Margerie”, natovaren ukapljenim prirodnim plinom (LNG) iz Rusije. Nije neuobičajen prizor. ARD-ov politički magazin “Monitor” ima podatke o kretanju ruskih tankera koji pokazuju put i učestalost kojom Rusija posjećuje europske luke.
“Christophe de Margerie” redovito sidri u Seebrüggeu, kao i ukupno 15 drugih tankera tzv. Arc7 klase. To su tankeri koji probijaju led i koji po nalogu kompanije Novatek i tijekom zimskog razdoblja prevoze LNG s ruskog poluotoka Jamala na Arktičkom krugu do Europe.
Jedan od vlasnika je oligarh Genadij Timčenko, jedan od najbogatijih ljudi u Rusiji, član ekskluzivnog kruga oko predsjednika Vladimira Putina. EU je već davno uveo sankcije protiv njega, a zaplijenio je i njegovu luksuznu jahtu. Međutim, LNG tankeri, koji rade za njega, i dalje neometano pristaju i odlaze iz luka EU-a. Svaka isporuka ima minimalnu vrijednost od 30 milijuna eura, piše Deutsche Welle.
Iako je EU nedavno usvojio 13. paket sankcija protiv Rusije, isporuke plina su do sada izuzete od toga. Čak ni njemačka Savezna vlada ne zahtijeva sankcije za isporuke plina, i dalje argumentira s “napetom situacijom u opskrbi”. Službeno, Njemačka više ne dobiva ruski plin, ali ne može isključiti da manje količine dolaze preko europskih susjednih zemalja na zaobilazni način.
Države EU-a poput Mađarske već su sklopile nove ugovore s Moskvom o dodatnim isporukama plina. U Francuskoj energetska kompanija Total sudjeluje u poslovima s LNG-om na ruskom poluotoku Jamalu na sjeverozapadu Sibira. Iako je uvoz plina preko plinovoda znatno smanjen, poslovanje s LNG-om se neumorno nastavlja. Rezultat toga je da još uvijek oko 15 posto ukupne potrošnje plina u EU-u dolazi iz Rusije.
LNG je za Kremlj sada gotovo jednako važan kao i preostali prihodi od isporuka plina. Trenutno stručnjaci navode da se obujam LNG-a, koji se transportira u Europu i preko nje, godišnje procjenjuje na oko dvanaest milijardi eura. Međutim, Putin planira udvostručiti taj posao u idućim godinama. Cilj je, kako kaže ruski aktivist za zaštitu okoliša Vladimir Slivjak, ponovno dovesti Europu u ovisnost o ruskom plinu. Slivjak je 2021. godine dobio Alternativnu Nobelovu nagradu sa svojom organizacijom “Zaštita okoliša”, ali je morao napustiti Rusiju da izbjegne zatvor.
Na europskim LNG-terminalima, kao što su Montoir-de-Bretagne, Bilbao ili Seebrügge, ne stiže samo ukapljeni prirodni plin za EU. Njihove luke također služe kao glavni tranzitni centri za daljnji prijevoz ruskog LNG-a širom svijeta. Na primjer, u Seebrüggeu se ukapljeni plin ili skladišti u spremnicima i reeksportira ili odmah prebacuje na druge brodove. To se odnosi na najmanje petinu ukupnih količina plina koje se prevoze u Europu, izračunala je organizacija “Urgewald” na temelju podataka o brodovima od 2022. godine. Tako Europa ne samo da stvara dodatna opterećenja za klimu, već aktivno pomaže u financiranju ruskog ratnog napada na Ukrajinu, kritizira ova organizacija.
Cijeli tekst pročitajte OVDJE.
I.N.
© 2024 Morski HR. Powered by Ghost & Staticweb.dev