Uznemirujuća nova teorija o tome zašto je Titan implodirao - Brojne mjere uštede troškova pokazale su se kobnima za Titan

Najnovija istraživanja pokazuju da su mjere za uštedu troškova tijekom izgradnje podmornice Titan najvjerojatnije dovele do katastrofalne implozije ovog plovila.

Izvršni direktor Ocean Gatea Stockton Rush, koji je poginuo u katastrofi 18. lipnja zajedno s četvoricom putnika, dičio se jedinstvenim dizajnom Titana, za kojeg se nadao da će postati novi industrijski standard.

Međutim, nekoliko poteza donesenih kako bi se smanjili troškovi i istraživanje učinilo profitabilnijim također se dovode u vezu s katastrofalnim posljedicama, izjavili su inženjerski stručnjaci New York Timesu u članku objavljenom u petak.

Jedna mjera za smanjenje troškova uključivala je iznajmljivanje malog broda zvanog Polarni princ, koji je bio premalen da nosi Titana na palubi, što znači da ga je vukao kroz ocean tri dana od Newfoundlanda do mjesta nesreće, kazali su stručnjaci.

Oni su usporedili Titana s istraživačkom podmornicom američke vlade Alvin, koja je imala više od 4500 zarona u duboko more od 1973. godine.

Za razliku od Titana, Alvin je dizajniran kao sfera s trupom od titana, koji je prevezen na mjesto ronjenja na palubi matičnog broda, dok je Titan dotegljen preko nemirnih voda sjevernog Atlantika na svojoj maloj ronilačkoj platformi, potencijalno oštetivši ionako loš brod.

Kako bi se smanjili troškovi, Titana je dakle, odvukao na more tijekom kobnog zarona manji unajmljeni brod, Polar Prince, a to je ustvari rashodovani ledolomac kanadske obalne straže, koji je bio manji i stariji od brodova koje je OceanGate koristio prethodnih godina.

Koristeći sajlu za tegljenje, brod je vukao Titan na vrhu platforme za lansiranje koja je korištena za potapanje i izvlačenje podmornice.

Upitan postoji li opasnost od oštećenja pri tegljenju Titana, glasnogovornik tvrtke rekao je za Times: "OceanGate u ovom trenutku ne može pružiti nikakve dodatne informacije", donosi Daily Mail.

Arnie Weissmann, glavni urednik Travel Weeklyja, u svibnju je krenuo na putovanje i uočio da je kompanija koristila isti matični brod koji je vukao podmornicu.

- Tad sam pomislio da se podmornica i platforma bacaju prilično grubo - rekao je Weissmann za Times. Proveo je tjedan dana na brodu čekajući da se vrijeme razvedri, ali na kraju je zaron prekinut.

- Primijetili smo da su prednji dio platforme i podmornica pod vodom. Tada nam nije bilo sasvim jasno što se dogodilo, a članovi posade vjerovali su da se ribarska bova uočena u tom području možda zaplela o uže za platformu i povukla je ispod te napunila rezervoare za zrak vodom. Pokušaji podizanja platforme pomoću bove na vuči bili su neuspješni, a izvršni direktor OceanGatea Stockton Rush morao je poslati ronioce kako bi praznili vodu iz rezervoara platforme, a to je proces koji je trajao pola dana - ispričao je Weissmann.

Weissman se prisjetio da se, na pitanje o tome je li incident ugrozio podmornicu, Rush našalio: 'Dakle, podmornica je pod vodom. Zašto je to problem?'

Tim Foecke, umirovljeni forenzički metalurg, izjavio je Timesu kako je Titanova promjena geometrije trupa iz uske sfere u dugotrajnu cijev, možda pridonijela katastrofalnom neuspjehu podmornice.

Napomenuo je da što je podmornica veća, to je njezin trup jači i deblji kako bi izdržao isti pritisak.

U dvije podmornice iste debljine trupa, veća bi se prvo 'srušila ili zakopčala', rekao je.

Jedna od glavnih Rushovih inovacija u Titanu bila je upotreba ugljičnih vlakana za veći dio trupa, koji su jeftiniji i lakši od titana.

OceanGate je na svojoj web stranici promovirao titanovu konstrukciju od karbonskih vlakana - s titanskim endcapovima - kao 'lakšu težinu i učinkovitiju za mobilizaciju od ostalih podvodnih podmornica za duboko ronjenje'.

Međutim, stručnjaci kažu kako su ugljični kompoziti mnogo teži protiv povlačenja sila nego protiv sila drobljenja.

Ugljični kompoziti također imaju ograničen vijek trajanja kada su podložni prekomjernim opterećenjima ili lošem dizajnu što dovodi do koncentracije stresa, rekao je Jasper Graham-Jones, izvanredni profesor strojarstva i pomorskog inženjerstva na Sveučilištu Plymouth u Velikoj Britaniji.

- Da, kompoziti su izuzetno teški. Da, kompoziti su izuzetno dugotrajni. Ali imamo problema s kompozitima i činjenicom da kompoziti propadaju na malo drugačije načine od ostalih materijala - rekao je za Associated Press.

Nadalje, Titanov trup bio je izložen opetovanom stresu tijekom dvadesetak prethodnih zarona, rekao je Graham-Jones. Svaki put bi stavio sitne pukotine u strukturi.

Alfred S. McLaren, umirovljeni mornarički podmorničar i predsjednik emeritus Kluba istraživača u New Yorku, objasnio je da različiti materijali u trupu Titana 'imaju različite koeficijente širenja i kompresije, a to djeluje protiv održavanja vodonepropusne veze.'

Drugim riječima, ako se cijev od ugljičnih vlakana stisnula na malo drugačiji način od krajnjih kapica od titana, mogla je ugroziti brtvu između njih, osobito nakon ponovljenih zarona.

Stručnjaci su također doveli u pitanje odbijanje OceanGatea da traži vanjsko testiranje i certifikaciju za Titan.

Graham-Jones je rekao da je standardna procedura u inženjerstvu tražiti vanjsku stručnost kako bi se osiguralo da su plovila u skladu s najvišim industrijskim standardima.

U postu na blogu tvrtke 2019. godine, OceanGate je kritizirao postupak certificiranja treće strane kao onaj koji je dugotrajan i guši inovacije.

I.B.