VELIKI POVRATAK Zaslugom ribara obnavlja se populacija zaštićenih morskih pasa

Zaštićene vrste često završavaju u mrežama kao nenamjerni ulov, međutim sve je veća svijest ribara o važnosti njihove zaštite te je i sve više onih koji ih vraćaju u more.

Nikoli Kosanoviću, profesionalnom ribaru iz Privlake, u nedjelju je kao slučajan ulov u mreži završila ženka sklata duljine 60 centimetara. Kao i svaki puta do sada, ovaj savjesni ribar pustio ju je u more.

- Populacija se obnovila, to je očito, jer nailazimo na jedinke različitih veličina, od sasvim malih, preko srednjih koji teže oko 2 kilograma, do onih velikih od 15-20 kila - kaže Kosanović.

Nekada je brojnost sklatova u Jadranu bila značajna, čak su postojale mreže sklatare namijenjene gotovo isključivo njihovu lovu. Međutim, brojnost im se toliko smanjila da se jedno vrijeme u našem moru ova vrsta morskog psa smatrala gotovo izumrlom.

Kosanović svaku ulovljenu jedinku pusti, a primjetio je da su ih i drugi ribari počeli oslobađati. Naime, povećava se svijest o važnosti vraćanja zaštićenih vrsta u more, ne samo sklata, već primjerice i zaštićenog psa prasca koji se na područuju Zadarskog arhipelaga ulovi. S obzirom da se radi o vrsti koja živi dosta duboko, ali ulovi ga se u plićem, to ukazuje da se i njihova populacija povećava.

Ribari su najzaslužniji za očuvanje sklata

- Sklata smo uspjeli sačuvati, siguran sam da možemo tako i s drugim vrstama - uvjeren je Kosanović. Dodaje da ga nisu sačuvali ni znanstvenici, ni zakoni, ni udruge, već sami ribari zbog osvještenosti da je to važno. Ipak su oni ti koji ih vide, ulove i vrate u more.

Ova vrsta raste sporo, kasno doseže spolnu zrelost, ima mali broj potomaka pa je vrlo osjetljiva na ribolovni pritisak. Osim toga, živi u plitkim priobalnim područjima gdje je ribolov najizraženiji. Nakon proglašenja njegove zaštite, od ciljane vrste postao je prilov.

Sklatovi se masovnije pojave svake druge godine, primjećuje naš sugovornik, pritom prvenstveno misleći na velike ženke s mladima. Kaže da ih je nekoliko komada težine između 10 i 15 kila ulovio u jesen, što ga je malo začudilo jer u mrežama obično završe u proljeće.

Napominje da ova riba kao nenamjerni ulov stvara štetu na mreži - to je snažna i žilava vrsta koja dođe jesti ulovljenu ribu i uglavnom se sama oslobodi. Navodi da možda tek jednog od 10 ulovljenih sklatova dignu na brod. Ali zato dupin i rakovi u jedan dan naprave daleko više štete.

Dupini

- U zadnje vrijeme se pojavila populacija dupina koja patrolira u grupi i traži samo naš ulov kako bi se prehranila. Gledamo ih na 20 metara od broda kako 'čiste' mrežu dok je dižemo. Ponekada je totalno unište, ponekada naprave manje rupe, ali šteta od dupina je doista ogromna - opisuje.

Najmanji problem je što pojede ribu, kaže, daleko veći je taj što uništi alat i nema se s čime raditi. Sve češće čuje ribare s drugih područja kako se žale da zbog dupina nove mreže mogu baciti nakon nekoliko dana.

- Toliko su se specijalizirali u 'krađi' da se više uopće ne trude sami loviti, nego dolaze na gotovo - priča Kosanović.

- Ali mi smo došli na njihovo, ne oni na naše, nemamo se što buniti - dodaje.

Ipak, činjenica je da je dupina sve više, a ribara sve manje, tako da se čini kako se ribarstvo kao gospodarska grana polako, ali sigurno gasi.

Dvosjekli mač

Kosanović se ponekad pita je li ispravno to što radi, misleći pritom na spašavanje zaštićenih vrsta i javljanje podataka institucijama, čime dokazuje da neke vrste na određenom području ima, ali time možda ugrožava vlastitu egzistenciju.

Naime, može se dogoditi da će se određeno područje proglasiti zaštićenim i on neće imati gdje loviti. Upravo zato smatra da je potrebno više raditi na podizanju svijesti o važnosti očuvanja vrsta i povećanja njihove brojnosti.

Iako je strah od zabrane ribolova na nekom području prisutan, smatra da bi bilo najbolje kada bi se ribari i institucije dogovarali te zajedničkim snagama radili na podizanju svijesti svih koji su u doticaju s morem. Jedino suradnjom može se zaštititi i prirodu i ribare.

Apelira i da je potrebno pojačati edukaciju jer se još uvijek događa da se ulovi nešto, a ne zna što. Kada se radi o zaštićenoj vrsti, to nije zanemariv problem. Želi još naglasiti da se uvijek upire prstom u profesionalne ribare, i da mediji svakoga nazivaju ribarom, bez obzira radilo se o sportskom ribolovcu ili ostalima koji ne spadaju u kategoriju profesionalnih ribara.

Nema konkretnijih pomaka

Za kraj navodi da se stvarno stanje brojnosti zaštićenih vrsta ne može znati. On i neki njegovi kolege redovno dostavljaju podatke Institutu u Splitu i organizaciji WWF Adria, ali nije siguran u kojem obimu to rade ostali.

Referirajući se na to da su sklata već smatrali gotovo izumrlim, ističe da se ne može reći da nečega nema samo zato što nije vidljivo. Slaže se da je vrsta ugrožena, ali nikada nije u potpunosti nestala.

- Kad netko ode u šumu i posječe stabla, to se vidi, a u moru se ništa ne vidi, od stanja s ribom preko smeća kojega je sve više, do kanalizacije koja ide direktno u more, a puna je kemikalija - ističe Kosanović.

Navodi i da će se u nekoliko sljedećih mjeseci sklatovi početi pojavljivati u većem broju, a nakon toga više neće biti ribolova na području gdje ih obično nalaze pa neće biti niti dojava o viđenjima. Dijelom ipak negoduje što se podaci redovno šalju, pišu se studije, ali ništa se konkretno zasad ne događa.

Blanka Kufner