VIDEO: INVAZIVNE VRSTE Strah od lavova

Vrlo popularna riba na fotografijama iz tropskih mora je Lion Fish (lat.Pterois volitans ) ili Riba lav. Ali ja se bojim lavova, a ne bojim se morskih pasa. Pa od kuda ta lavofobija ?

A situacija je ovakva; prije par godina nestale su Kunjke iz zone gdje se i jedan grad zove po njima, Tkon. Žena iz Tkona se naziva Kunjka a školjke je nestalo, i nitko zapravo ne zna zašto.  Onda su ove godine pokrepale Losture (Periske, lat. Pina Nobilis), a bile su pozitivan primjer kako ih je zabrana izlova spasila i populacija se obnovila. I sad su opet nestale i nikom ništa. Ovih dana vidim da ljudi pričaju o vatrenom crvu (lat. Hermodice carunculata), kako se množi i opet nikom ništa. Osobno sam ih prvi puta sreo na Lastovu prije tri godine, ondje sam s udrugom Sunce radio na pregledu populacije morske cvjetnice Poseidonije (Posidonia oceanica). Ista je ugrožena prekomjernim sidrenjem i pokušava se shvatiti kako joj pomoći. I znamo kako – postavljanjem fiksnih sidrišta, kako bi se izbjeglo klasično sidrenje. Ali opet, da bi se to legalno napravilo, potrebna je strašna procedura. Znači, i kad znamo kako, ne možemo dalje od šume propisa i administracije. A za vatrene crve kojih je na noćnim ronjenjima bilo i po stotinjak, sam mislio da ih ima na Lastovu.  Kao klinac, ljeta sam provodio na Pagu, bavio sam se podvodnim ribolovom i najveći trofej bila je Orada – Kraljica. Danas je ona dominantna vrsta u moru, u mrežama stajaćicama može biti i preko 50% ulova, većinom prebjezi iz kaveza (ovo su laički podaci – ne i znanstveni).  A tu su još i Mucilađine ona sluz koja se pojavi i prekrije sve u podmorju – ribari ju znaju i znaju ju ronioci, a drugi ljudi nemaju dodira s njom. Prije par godina u Kornatima smo bili na jednom istraživanju i ulovimo ribu, ja ne znam koja je, šutim mislim i shvate oni oko mene da ja ne znam što je to. To ti je VUK, došao je prije par godina, ne valja za jest. I to je bilo to, nitko se nije puno čudio ni negodovao. Pa su nas napale kaulerpe, prekrile dno. Tada smo još bili aktivni i pokušavali ih spriječiti u širenju, ali nismo uspjeli. Nešto je riješila priroda a nešto nije, naime ovo ljeto uzimani su uzorci sa skoro 60 m.

I sad strah od lavova, kako to? Nažalost, danas se u svijetu spominje kao problem i invazivna vrsta. I to svugdje osim u Hrvatskoj. Kod nas nitko ni “BU” (čast nekim izuzecima). I zašto to mene muči? Naime 2019-e smo prijatelj i ja otišli malo vidjeti svijeta, meta je bio Libanon, gdje imam prijatelje. Osim upoznavanja zemlje i kulture, prije svega kulinarske, naravno da smo išli roniti. I ronili smo od sjevera do juga Libanona i ostali šokirani. Kako znam biti jako subjektivan, prvi komentar ostavljam Damiru. Damir izroni i kaže: “ne mogu im reći jer su odlični domaćini, ali tu nema ničeg”. Damir nije jako iskusan ronilac, ali ipak ima dovoljno iskustva da dobro procijeni (zajedno smo ronili na najboljim hrvatskim lokacijama i nešto po svijetu).

“Pripremite se i pripremite zakone unaprijed”

A kako to izgleda zapravo; imate vidjeti samo jednu ribu – Lion Fish-a. Naravno pričamo kako i kada su došli i kako se množe, što poduzimaju da ih normaliziraju. Prošli su kroz Sueski kanal i ušli u Mediteran i tamo se množe i tamane sve. Glavni regulator njihove brojnosti su Kirnje ali mediteranske Kirnje ne jedu Ribe lavove ??? Naime nisu ih imale na jelovniku, pa ne znaju da je to jelo i eto, isti se šire.  I što sad mi ljudi možemo? Evo kako to rade tamo i na Cipru: dozvolili su da ronioci love i prodaju tu ribu. Prodaju ju za 10$ po kg direktno restoranima. Tražena je i dobro se prodaje (cca 25$ po kg). Kako je moj prijatelj s Cipra biolog koji je radio na jednom projektu u Cavtatu gdje smo se upoznali, pitao sam ga – što unaprijed treba napraviti ? Nevjerojatan je to slučaj, jer nam se poslovi isprepliću i od Cavtata smo se sreli na puno mjesta u svijetu.  I čovjek odgovori: trebate ga unijeti u ljudski jelovnik, promovirati tu ribu i pripremiti zakone da ih smijete loviti unaprijed.  E tu sam se stvarno zabrinuo, jer da mi pripremimo zakon naprijed, u to stvarno ne vjerujem.

Zakon mora propisivati kako se može loviti i kako se prodaje, Kaže, to je jedino što možete napraviti. Kako je Yiannos i biolog i ronilac i čovjek koji se susreo s problemom iz prve ruke, zna što priča. Nažalost, ako u nešto ne vjerujem, onda je to brzina hrvatskog zakonodavstva. A zamisli tek u segmentu preventive. Tako da se jako bojim – Lavova.

Prvo će nestati bijele ribe, što će biti loše za male ribare i ronilački turizam

A kad se pojave (tako kaže znanost), prvo će nestati bijele ribe. Što će opet biti super za firme koje uzgajaju ribu. Ali bit će loše za male ribare. Nije da sam pobornik teorije zavjere, ali mislim da velike kompanije bolje lobiraju od malih i da će se prije dati nove koncesije za uzgoj, nego investirati u zaštitu. Što se tiče ronilačkog turizma, to je katastrofa. Iako mi imamo dijelova mora u kojima nema ničeg od ribljeg fonda, jer smo sve potaracali, ipak ima mjesta gdje se ljudi vode da vide ribe, e to će nestati. A oni što je isto zanimljivo, to je ronjenje na olupinama. Yiannos mi je ispričao da se boje kad ljudi ulaze  u Zenobiju (najpoznatija Ciparska olupina), jer u mraku i prolazima se možeš sresti s Lion-om, bez da si ga primijetio. A to je opasno, zbog njihovih bodlji.

Lionfish ima otrovne bodlje. Prvi puta kada ga vidite shvatite da je u nekom rodu sa škarpinom i stvarno jesu. Otrovne bodlje štite ih, a mogu potencijalno biti opasne za ronioce i ostale posjetitelje mora. Naravno, ova riba ih koristi za obranu, al to ne mijenja stvari kad se očešete na njega.

Isti problem se pojavio i na Floridi, gdje je Lion došao iz akvarija, ali efekti su slični. Isto ih se smije loviti i rade još nešto, uče morske pse da ih jedu. Naravno to nije prošlo tako jednostavno, ali za nas nije ni bitno jer smo mi morske pse davno potamanili prekomjernim izlovom. Na Floridi sam ronio s Morskim Kravama i vidio sam što su sve napravili da ih zaštite. Za naše pojmove nevjerojatno ali Lavovi su i dalje problem. Čak se rade i natjecanja u lovu na iste, te tečajevi ronilačkih specijalnosti – Lov i skupljanje. Naime na drugoj strani Amerike imaju problem s rakovima i isto roniocima dozvoljavaju da ih love.

Eto imamo Libanon, Cipar, Floridu i Kaliforniju koje imaju zakone o ovom i iskreno, treba ih prevesti, ali bojim se da mi nećemo opet ništa, dok ne bude kasno.

Vedran Dorušić, predsjednik Zajednice Ronilačkog Turizma

ZAŠTITA PODMORJA Uspostavom „No take“ zona procvao bi ronilački turizam