>
Ponekad se “morski psi jednostavno dogode”. Neočekivanu scenu zabilježila je američka Nacionalna agencija za istraživanje oceana i atmosfere. Zahvaljujući roveru na daljinsko upravljanje Deep Discoverer (D2), tijekom ekspedicije Windows to Deep 2019, na dnu oceana snimali su olupinu naftnog tankera SS Bloody Marsh koju je tijekom Drugog svjetskog rata potopila njemačka podmornica na dubini od 450 metara, otprilike 130 kilometara od obale Južne Karoline. Ono što nisu očekivali jest prizor nekoliko morskih pasa kako jedu dijelove tijela sabljarke. A najmanje su očekivali ono što se dogodilo poslije; kad je jedan od morskih pasa i sam postao plijenom.
Scena se odigrala dok je D2 ronio do topografskog uspona za koji se prvotno mislilo da je brodolom. Dok je D2 prelazio iznad stijena, koralja, spužvi optočenih manganom, kao i raznolikost drugih beskičmenjaka i malih riba koje traže sklonište, pojavilo se nekoliko malih morskih pasa. Tada se skupina morskih pasa, za što se činilo da je bijesomučno hranjenje, pojavila u polumraku svjetala rovera.
Pri bližem pristupu, svjetla su otkrila mrtvu sabljarku, duljine otprilike 2,5 metra, koja je ležala na morskom dnu s najmanje 11 morskih pasa koji su kružili i snažno se hranili kožom i mišićnim tkivom sabljarke.
Očito je da je sabljarka nedavno preminula, možda samo nekoliko sati ranije, s obzirom na stanje njezina tijela i brzo nestajanje njezinog mesa u želucima morskih pasa. Uzrok smrti ove veličanstvene životinje nije jasan, možda zbog starosti, bolesti ili neke druge ozljede. Nije bilo vidljivih tragova ribolovnih alata, što sugerira da sabljarka nije izgubljeni ulov. Međutim, analiza bilo koje vrste ozljede bila bi prikrivena stotinama ugriza morskog psa.
– Dok smo promatrali, u kadar je uletjela velika kirnja. Uhvatila je i progutala cijelog morskog psa, dok se približavala sabljarki. Osim što je svjedočio nevjerojatnom događaju, naš je tim primijetio kako su ovakvi slučajevi dobri primjeri povezanosti morskog hranidbenog lanca. Kad životinje megafaune poput sabljarke ili kitova uginu, postaju važan izvor hrane za živi svijet koji živi duboko, na dnu.
Male i brojnije životinje od nedavno su poznate kao Genie’s dogfish, vrsta koja je opisana tek 2018. godine, a nazvana je u znak sjećanja na poznatu znanstvenicu koja je proučavala morske pse, dr. Genie Clark. Barem su dvije ovakve vrste, koje se javljaju u dubokim vodama duž zapadnog Atlantika i u Meksičkom zaljevu, na dubinama od otprilike 213-610 metara
Najzanimljivije je da su svi vjerojatno putovali iz velike udaljenosti kako bi se hranili sabljarkom. Ovi grabežljivci provode mnogo vremena tražeći plijen. Kada se dogodi “veliki pad hrane”, poput sabljarke teške 250 kilograma, sposobnost otkrivanja i lociranja hrane, a zatim maksimiziranje unosa hrane, ključ je rasta i preživljavanja vrste.
To mogu biti kemijski tragovi, vibracije plijena koji se bore ili zvuk jednog ili više grabežljivaca koji su u početku pronašli plijen i počeli se hraniti. Koliko daleko te životinje mogu otkriti takve mogućnosti? Koliko se često događaju takvi događaji?
Ovaj rijetki i zapanjujući događaj ostavlja nam više pitanja nego odgovora, ali takva je priroda znanstvenog istraživanja.
Spadaju među veće ribe te najveće koje su stanovnici i našeg Jadrana. Izrastu do 2 m duljine, tamnosmeđe su boje. Žive na dubljem hridinastu i pjeskovitu dnu, do dubine od 500 m, u Sredozemnome moru, ist. Atlantiku i Tihom oceanu.
Zanimljivost kod ove vrste je da se sve jedinke izlegu kao ženke, a kada narastu (u dobi od 12-14 godina) pretvaraju se u mužjake..
Grabežljivci su koji love ribu, desetonožne rakove, hobotnice. Vrlo je pohlepna i jedan je od glavnih grabežljivaca u moru.
D.G.
© 2024 Morski HR. Powered by Ghost & Staticweb.dev