VOŠĆICA ILI MALTEMPO Mali svjetionik na vrhu Krka, ukopan u zidine odolijeva buri i povijesti

U susret ljetu i sezoni, nadamo se normalizaciji turističkih putovanja. No, ipak će, vjerojatno, neki oblici smještaja biti traženiji i poželjniji od drugih. Među njima su i svjetionici koji odgovaraju pravom morskom anti-covid odmoru. Mi smo posjetili krčki Maltempo.

Na malenom rtu na sjevernom vrhu otoka Krka, poluotoku Vežici, podignut je jedan od najmanjih svjetionika, Vošćica, još davne 1875. godine. Neki kažu da je malen i zbog bure, da se sigurnije ukopa u naletu snažnog vjetra. Zbog toga ima i drugo ime te kao i svaki svjetionik skriva različite sudbine i legende, otkriva HRT-ova emisija More.

– Utvrda Maltempo je izgrađena u 16., 17. stoljeću. Tu se branio otok od pljačkaša, pirata, uskoka. U stvari. Maltempo, to je loše vrijeme. Ovdje je uvijek bura, ili senjska ili odozgora direktno što ide. I uvijek su se tu potapale brodice, jedrenjaci, barke i baš zbog Maltempa – pojasnio je Željko Znidaršić.

Tom vitalnom kamenom starcu, Željko je udahnuo novi život, kada je stigao ovdje prije šesnaest godina. Prihvatio se koncesije na ove zidine te bacio u restauraciju i turizam. Tada su mnogi svjetionici ostali napušteni zbog automatizacije i prestanka potrebe za aktivnom svjetioničarskom službom.

– Kada sam došao prvi put ovdje, to nije bilo za prepoznati. To je bila ruševina. Iz objekta sam bacio dva kamiona smeća i lagano sam počeo restaurirati s prijateljem iz Bakra – kaže Znidaršić.

Uz objekt je i mali mul za brodove te plaža. A kako je utvrđen zidinama sa svih strana, cijeli prostor ima intimnije ozračje. I svaki predmet odiše starinom, no ujedno predstavlja i sponu između prošlosti, sadašnjosti i budućnosti – od fenjera, do alternativnog izvora energije, solara.

– Dosta dobijem od prijatelja, već me svi znaju kao skupljača starina – kaže Znidaršić.

Svjetionici su danas svakako najugodniji ljetnikovci. Udomljuju one koji traže predah od vreve pa i pandemije.

– Robinzonski turizam – doista mi dolaze oni koji vole uz taj izraz robinzonski, da se ovdje osjećaju sami. Siti su hotela i žele bijeg u osamu – smatra Znidaršić.

Tu je podmorje bogato ribama tako da se u rana jutra, osim za vrijeme snažnih udara bure, u okolini Voščice može upecati i dobar komad orade.

– Ja gostima kažem, tu ima dva vrta – u donjem vrtu imam ribu, u gornjem janjetinu. Ovdje vrijeme stoji i tu oni imaju svoju privatnost – kaže Znidaršić.

Jer ovdje je prava samoizolacija pa je uz sve mjere zaštite, koje su obvezne po epidemiološkim standardima, sigurnost zajamčena. No ako se pri zalasku sunca na rtu ugleda neobična silueta, to su, prema pričama, samo duše davnih svjetioničara koji motre na opstanak lanterni pred divljim morem i čovjekom, piše HRT.

Nikolina Gerek/More/HRT/V.G.