Zašto Italija proglašava gospodarski pojas i u čemu se on razlikuje od hrvatskog ZERP-a?

Isključivi gospodarski pojas je područje koje se nalazi izvan teritorijalnog mora i uz njega, podvrgnuto je posebnom pravnom režimu na temelju kojega obalne države imaju pravo vršiti svoja određena prava suverene države. Republika Hrvatska ga do danas nije proglasila, iako su to učinile skoro sve mediteranske zemlje (izuzev Grčke i Turske zbog granične napetosti). Nije ga još uvijek proglasila ni susjedna Italija, no Hrvatska je 2003. godine proglasila Zaštićeni ekološko-ribolovni pojas, kojim se na područje do linije razgraničenja epikontinentalnog pojasa s Italijom proširuju prava hrvatske države, a Talijanska Republika je u veljači 2006. god. proglasila tzv. “Zonu zaštite okoliša”, gdje se od sadržaja isključivog gospodarskog pojasa ograničava samo na aspekte zaštite prirode i arheološka nalazišta.

Svakim proglašavanjem isključivog gospodarskog pojasa smanjuje se dio mora u pravnom statusu otvorenog mora: za razliku od stanja u relativno nedavnoj prošlosti kad obalne države nisu imale osobitih mogućnosti da jače ekonomski iskorištavaju (izuzev za promet) i da faktično kontroliraju svjetska mora, suvremeni razvoj ribarske tehnologije i rudarstva (osobito industrije nafte i plina), te mogućnosti da se tehnički nadziru područja dalje od obale (radari, avioni, brzi brodovi i dr.) uzrokuju mogućnost i želju država širem svijeta da uspostave kontrolu nad morskim prostranstvima.

Prva zemlja koja je zaštitila svoj morski pojas, bila je Island 1974. godine i to nakon što je došlo do najava o uvođenju gospodarskog pojasa, što je učinjeno 1982. godine. Tada je na Jamajci bilo zasjedanje UN-a i donesena je Konvencija o pravu mora.

Osim Italije i Hrvatske, niti isključivi, ali ni ikakav gospodarski pojas u Mediteranu nisu uopće proglasile Grčka i Turska, koje u pogledu arhipelaga otoka u egejskom moru imaju uvijek napetu situaciju.

Italiji je do nedavno odgovaralo stanje u kojem može neometano ribariti u vodama susjednih zemalja – osobito u vodama ispred Albanije, Crne Gore, Hrvatske i Grčke. Sad su se okolnosti bitno izmijenile.

Okidač za ideju o proglašenju gospodarskog pojasa u Italiji bilo je uhićenje posade dvaju njihovih ribarskih brodovau luci Benghazi. Posade brodova “Antarktika” i “Medineja”, koji su zajedno s još 7 ribarskih brodova pritvoreni u Libiji, gotovo dva mjeseca nisu kontaktirali s obiteljima.

No to je samo izvanjsko opravdanje, jer pravi razlog je nešto sasvim drugo, reći će nam naš kolunist  i jedan od ključnih aktera u vrijeme kad se teza o gospodarskom pojasu branila iz domene struke, odnosno u ime strukovnog sindikata ribara, Petar Baranović.

– Italija gospodarski pojas do sad nije proglašavala jer im je bilo važno da to budu međunarodne vode bez ikakvih izlovnih kvota i ograničenja ribolova. Sad im prijeti opasnost da u te međunarodne vode ulaze brodovi trećih zemalja izvan EU. Osim Japanaca koji imaju povijesno pravo i kvotu na ulov tuna u Mediteranu, veću od Hrvatske, veći je problem Italiji, vjerovali ili ne, Albanija. Naime, prema podacima FAO-a Albanija u ovom trenutku ima 3 puta više ozbiljnih ribarskih brodova većih od 18 metara, od Hrvatske. To su otpisani brodovi iz Italije i čak i Francuske. Radi se o desecima brodova! Naši ribari brodove uništavaju, a oni su svoje prodali Albancima. S obzirom na to da Italija nije proglasila gospodarski pojas, to je ostalo u potpunom režimu međunarodnih voda, odnosno Albanija im može činiti problem do crte ekvidistance. Drugim riječima, smiju ribariti između talijanske granice i crte sredine. Talijani su shvatili da će im sad Albanci koristiti njihova lovišta – priča Baranović.

Svaka država koja ima izlaz na otvoreno more ima pravo proglasiti isključivi gospodarski pojas; pravni učinci takvog akta uređeni su Konvencijom UN o pravu mora iz 1982. godine. Isključivi gospodarski pojas ne smije se prostirati preko 200 morskih milja od polaznih crta od kojih se mjeri širina teritorijalnog mora, a kako je Jadran u odnosu na te razmjere, prilično malo more, proglašenjem ZERP-a s hrvatske i isključivog gospodarskog pojasa s talijanske strane, Jadran se jurisdikcijski praktički dijeli na pola.

Što je ZERP u odnosu na isključivi gospodarski pojas?

Ovo pitanje zbunjuje i one koji se profesionalno bave morem, ribolovom, pa čak i mnogima u institucijama koje bi se ovim problemom trebale baviti, poput Hrvatskog sabora. Petar Baranović pojašnjava da razlike između ta dva pojma za nas gotovo da i nema.

– Razlika između eksploatacije Zaštićenog ekološko-ribolovnog pojasa i isključivog gospodarskog pojasa je samo mogućnost eksploatacije vjetra i morskih struja, te snage valova u slučaju isključivog gospodarskog pojasa. ZERP je pravo suverene države da provodi pravo zaštite ribolova, okoliša, ali i pravo eksploatacije obnovljivih prirodnih bogatstava, ali bez mogućnosti iskorištavanja vjetra, morskih struja i snage valova.

Ukratko, ekološko-ribolovni pojas rješava gospodarenje prirodnim bogatstvima i svim bogatstvima mora, a isključivi pojasevi sve ono što je iznad vodenog stupca, dakle vjetar, valovi – priča Baranović i pojašnjava još nešto vrlo važno:

– Postoji potpuno drugi institut epikontinentalnog pojasa, iz Međunarodne konvencije o pravu mora iz 1958. godine, prema kojoj su se tadašnja Jugoslavija i Italija 10 godina kasnije dogovorile oko prava na eksploataciju podzemnih bogatstava, odnosno plina i nafte. Ta dva pravna instituta su odvojena tematika, jedan rješava podzemna bogatstva, a gospodarski pojas ili ZERP rješavaju problematiku ribolova, ekologije itd.

Ako je tako, zašto nismo odmah proglasili isključivi gospodarski pojas ili zašto se onda to ne napravi sad kad to radi i Italija?

– Nesposobnost je ključni odgovor na ovo pitanje, a vrijedi za sve vlade do sad. Naime, Račanova vlada nije prihvatila prijedlog dr. Tonćija Tadića i HSP-a, a izglasan je zakon o ZERP-u, kao prijedlog HSS-a iz tadašnje vladajuće većine.  Ovaj zakon je Vladimir Šeks kao vrhunski pravni stručnjak nazvao „čudnovatim kljunašem“. Ivo Sanader 2004. godine, kad je trebao stupiti na snagu, donosi odluku da se odgađa primjena ZERP-a za članice Europske Unije i tako je ostalo. Tad sam otvoreno rekao da Sanaderu treba suditi za izdaju nacionalnih interesa. Naš ZERP je tako postao ulaskom u EU „zajedničko ribolovno more EU“ – kaže Baranović.

Ovo posljednje Italija itekako obilato koristi, a uđe li i Albanija u Europsku Uniju, njihov trenutačni problem do proglašenja gospodarskog pojasa, postat će i naš problem, pa ćemo u ZERP-u osim Talijana imati i albansku flotu.

– Mi smo tuđe ribarske brodove i bez proglašenja gospodarskog pojasa i za vrijeme Jugoslavije od 1968. godine do ulaska u EU mogli slobodno kažnjavati. Da pojasnim, onog trenutka kad njihov ribolovni alat dotiče dno, oni su kršili odredbe o epikontinentalnom pojasu, odnosno bogatstva koja su u doticaju sa dnom i koja su ispod dna, nisu smjeli dirati. Sada su stvari drukčije jer sve što radimo, moramo dogovarati s Bruxellesom – kaže Baranović i zaključuje anegdotom iz Sabora, kojom se lako može dočarati koliko je visokoj politici Jadransko more u drugom, trećem ili posljednjem planu:

– Prijedlog zakona o gospodarskom pojasu je bio 2001. godine, a na dnevni red je stavljen kao zadnja točka tog saziva Sabora u doba Račanove koalicijske vlade. Dakle, na red je došla tek 2003. godine i to posljednjeg dana s raspravom koja je trajala do 23 sata navečer. I u sedmom sazivu Hrvatskog sabora, kao tadašnji zastupnik, pokušao sam pokrenuti proglašenje isključivog gospodarskog pojasa, ali nažalost, ni tada hrvatska politika nije htjela prihvatiti to kao nacionalni interes. I tako je ostalo do danas – kaže Baranović.

Jurica Gašpar

PROČITAJTE JOŠ:

Ministrica Vučković o talijanskom proglašavanju gospodarskog pojasa: “To neće utjecati na naše ribare”

Talijani najavljuju proglašenje ekskluzivne ekonomske zone, odnosno isključivi gospodarski pojas

Ministarstvo vanjskih poslova: “Ne planiramo gospodarski pojas u Jadranu, imamo dobru suradnju s Italijom”