ZBOG VRUJE ŽELIMO STROG I UČINKOVIT ZAKON Peticija od 8 tisuća potpisa i otvoreno pismo ministru Horvatu

Organizatori peticije za zaštitu od okupacije i devastacije Vruje uputili su peticiju s 8 tisuća potpisa ministru državne imovine Darku Horvatu i otvoreno pismo, u kojem od resornog Ministarstva traže da uvalu Vruja vrati u prvobitno stanje i da se urede zakoni kako bi se spriječilo da se ovakvi slučajevi dalje događaju.

U pismu, koje prenosimo u cijelosti, iznose problematiku uvale, ali i konkretne prijedloge što može s njom sada napraviti.

“Poštovani ministre Darko Horvat,

u prilogu vam dostavljamo 8.000 potpisa peticije kojom mi, mještani naselja oko uvale Vruja, ali i svi naši turisti, susjedi, prijatelji, tražimo da ne prodate državno zemljište investitoru koji je na njemu zadnjih 20 godina bespravno gradio.

Ako to učinite, otvorit će mu se mogućnost da ih ozakoni, da uvala i formalno postane njegovo vlasništvo.

Naravno, plaža ne može i neće nikada biti njegova. Iako je po njoj sagradio bespravne mulove i kapelice i platoe.

I kao što nas investitor godinama tjera s te plaže, za očekivati je da će i u buduće. Razumijemo, cijenjeni ministre, vi tu ne možete puno, ali zato nam možete pomoći da oslobodimo ostatak uvale. Sve ono na od plaže, pa gore do Magistrale.

A nakon što nam pomognete, jer vam je u interesu dobrobit građana Hrvatske, a ne samovolja uzurpatora državne imovine, velika nam je želja da se više nigdje na našoj obali ne ponovi slučaj Vruja.

Za početak, željeli bismo da se donese zakon kojim država ne bi smjela prodati svoje zemljište investitoru koji je na njemu bespravno gradio.

Htjeli bismo da se navede razuman zakonski rok u kojem država mora srušiti bespravno izgrađeni objekt na svojoj (ili na tuđoj) zemlji, pa da to bude, recimo 30 dana od dana kad investitoru isteče vrijeme da ga sam o svom trošku sruši. To bismo voljeli zato da se ne dogodi opet da Građevinska inspekcija izda nalog za rušenje pa da se objekti koji su trebali biti srušeni na kraju još i legaliziraju.

Htjeli bismo da se postrože novčane kazne za bespravne graditelje. Da budu takve da nikome više ne padne na pamet da ogradi plažu, sazida pet katova apartmana dva metra od mora i napravi svoju Vruju.

Nama je naša Vruja najvažnija jer mi ovdje živimo, ali Vruja, naravno nije jedina. Već kilometar dalje, u Marušićima je još groznija stvar. O Makarskoj rivijeri da ne pričamo. Takva je cijela Dalmacija, ovdje je posijano na desetine hiljada Vruja. A nama je toga više dosta.

NAS 8.000 POTPISNIKA PETICIJE TRAŽI:

IZMJENU ZAKONA

– kako bi se spriječile sve buduće uvale Vruja i kako bi se državna imovina vratila državi, kako bi kazne za bespravne graditelje postale drakonske tako da više nikome ne pada na pamet uzurpirati prirodu i graditi luksuzne komplekse u zaštićenom području bez ikakvih dozvola

POVRATAK NAŠE VRUJE U PRVOBITNO STANJE

1. rušenje svih bespravno građenih objekata na državnoj zemlji, uklanjanje tunela i ceste, pošumljavanje područja
2. kad se sruše svi bespravno građeni objekti na državnoj zemlji, trebali bi ostati oni legalni – početni gabariti prvog objekta iz vremena kad je u Vruji bilo malo radničko odmaralište. Tražimo da se ponovno počne koristiti kao što se prije koristilo, da ima javnu namjenu, da mještani mogu dolaziti, da se tretira kao planinarski dom, da ondje mogu doći na ljetovanje Hrvati koji nikad nisu bili na moru, djeca iz domova diljem Hrvatske, umirovljenici, predsjednici i druge socijalno ugrožene skupine.

ŠTO SE ZAPRAVO NA VRUJI DOGAĐA?

Sve građevine investitor je sagradio u zaštićenom području, unutar planiranog geološkog spomenika prirode, a prema prostornom planu – izvan građevinskog područja. I to na državnoj zemlji. Bez iti jedne dozvole. Investitor je jednoga dana samo došao i počeo graditi.

Građevinska inspekcija je stavljala ilegalne objekte na popise za rušenje, ali oni nisu srušeni. Neki su nakon toga i legalizirani.

Kako su mogli biti legalizirani, ako su građeni na državnoj zemlji, u zaštićenom području? Tako što je HDZ-ova županija, u vrijeme kad je njome upravljao Zlatko Ževrnja, izdala Rješenje o legalizaciji u kojem lažu (!) da se objekti nalaze unutar građevinske zone. Dogodilo se to 2014. godine, u vrijeme Vlade Zorana Milanovića. Time se sada bavi DORH. Sada, sedam godina nakon što je to sporno rješenje uopće izdano. Kako sad, što je reći da ih to sad odjednom zanima? Evo zaista ne znamo.

Što su institucije do sad radile? Zar nisu znale za Vruju? Pa objavljeno je više stotina članaka u ovih dvadesetak godina.

Mi se nadamo da je naš Festival barem malo pridonio da se trgnu. Ali institucije su tek zagrebale površinu. Ne bi voljeli vidjeti da se na kraju nađe neko žrtveno janje, da svi oni koji su dva desetljeća prikrivali kriminal prođu lišo, a da Vruja ostane devastirana i uzurpirana.

Zato mi već sada krivima proglašavamo najprije HDZ koji je svih ovih godina uglavnom upravljao Hrvatskom, pa samim time i državnim institucijama, a onda i predsjednika Zorana Milanovića, koji zdušno brani investitora, inače svog prijatelja i financijera predsjedničke kampanje, besramno lažući da je Vruja njegova privatna imovina i vrijeđajući aktiviste.

✍O PETICIJI

Iako ovih 8.000 potpisa skupljenih u deset dana upućujemo Ministarstvu, naša će peticija i dalje ostati otvorena. Zoran Milanović je može, ako želi, potpisati. Ovim putem ga pozivamo. Potpišite i vi ako još niste. Peticija je tu da pokažemo da postoji volja naroda da se oslobodi okupirano državno područje.

Također, ovim putem pozivamo i sve ministre kao i premijera Andreja Plenkovića da potpišu. Ako ne žele, nek nam barem kažu zašto.

Peticiju smo zbog velikog interesa javnosti produžili za jedan dan, tako da smo potpise za otvoreno pismo ministru Darku Horvatu prikupljali do 20. srpnja u 23:59 sati.

Među 8.000 potpisnika nalaze se mahom stanovnici Makarske, Brela, Piska, Baške Vode, Mimica i Omiša, ali i Splita, Zagreba i Rijeke. Drago nam je vidjeti da smo dobili i podršku iz emigracije, ali i pisma turista iz Češke kojima Vruja također jako puno znači. Ovim putem se želimo svima zahvaliti”, stoji u pismu ministru Horvatu.

D.G.