>
Eto nisam duže već dugo uvatija vrimena štogod napisat. A kuvalo se, nije da nije. Onda ono bili u Italiji, pa donija pravi guanciale i pecorino, pa pripremali i bilo lipo. Ali nisam ga slika ni opisa. Onda se opet zaželili, ali diš kupit pravi guanciale. Jerbo, on je, kako kažu: “Svježi svinjski obrazi trljaju se solju, šećerom, crnim paprom, crvenom paprikom, a ponekad i timijanom, ružmarinom, češnjakom i/ili komoračom te suše barem mjeseca. Tijekom tog procesa izgube oko tridesetak posto originalne težine, dok se njezini okusi intenziviraju.“
I dok opet ne odem u Italiju, prova ja naći kod nas, i to u Maleša. Ali ne ovaj s posebnim tretmanom, nego lipu, dobru staru oglavinu. Slatku ki cukar – i nako bez kuvanja, i kuvana u raznim interijerima poput kupusa slatkog i kiselog, fažola, leće i lećice – ma svega; a i onako obično kuvana ka u Marende s kiselom ljutikom ili kapulicom – mmmmm...
Pa uzeja u Maleša teke manje od kila, a kolegica mi Kata donila pravoga Pecorina iz Italije.
I onda sam pripremija vako kako slijedi i to po Jopinoj riceti:
Sad baš opet jedva čekam kupiti onog oriđiđi guinciala i postupak ponovit s njim... Eto na... Život čine stvari male stvari.
Dobar vam tek!
Željko Krnčević
© 2024 Morski HR. Powered by Ghost & Staticweb.dev