ZEMLJA GURMANIJA Verzot i zeleni tamić

I opet lipa sjećanja. Opet uz obitelj. Uz ćaću moga, ali i ostale. Kupus verzin ili verzot, kako ko kaže. Kelj, kažu kao pravilno. Ovaj ovdje skuhani je od mog prijatelja Kronje i žene mu Jele. OPG Kronja – izvrsni. Zadnji frut ove godine. Taman ga malo uvatija led i mraz pa je slađi od cukra. Ma divota.

A moj gurmanski vremeplov odlazi u rano djetinjstvo. Tamo negdje kraj šezdesetih. 20. stoljeća (ipak ne 19.). Stari dobri moj radio u Šumariji u Šibeniku. Uz Jeepa kojeg su dobili od američke vojske i na kojem sam se učio voziti, imali su i zelenog Tamića. Za one koji ne znaju, to su kamiončići od 2 tone – TAM – Tvornica automobila Maribor. Imali su oni i veće ali i autobuse. Donedavno sam ih viđao po cesti. Taj je Tamić imao motor u kabini na sredini, pa je gušt bio na njemu sjedit. Onda se uza sve ostalo s njim odlazilo i po smolu iz borova na Jelinjak ponad Šparadića. To mi je uvijek bio prekrasan izlet. A onda bi Šumarija, ja mislim da je to dijelila besplatno, krajem 8. i početkom 9. mjeseca razvozila po selima sadnice kupusa. I običnog i verzota.

Uživao sam stvarno s ćaćom u zelenom Tamiću. Grebaštica, Konoba, Brnjača, Draga, Krčulj, Široke, Kruševo, Prhovo, Primošten… Makadam, borova šuma i krš. Ljudi srdačni u svojim teškim životima. Onda, u ranu zimu, opet u Tamića sa starim pa na teren. A verzot se krčka u kominu na vatri u „bronzinu“ na komoštrama. Bura puše a uz vatru svi gušti. Uglavnom bi se kupus poslužio s maslinovim uljem i bilim lukom, rjeđe s kaštradinom, a ponekad i s kojim komadićem suhe prasetine. Ljudi moji, lipo li je bilo. Dobri moj ćaća, zeleni Tamić i ponosni Primošten Burnji…

Naravno da je ova „slastica“ dio i obiteljskog menija, ali o tome drugi put.

Na tragu toga, samo bez vatre, „na struji“ koju plaćamo u kunama. sam se poigrao s ovim Ivinim verzinom iliti verzotom. Samo njega i kumpira uvalija u vodu i kad je bilo gotovo procidija, začinija s Dobrodolačkim eliksirom i lukom iz Banjevaca, sol, papar i to je to. Ma cukar cukreni.

Onaj drugi način – najprije sam u bronzin stavija kumpire, mrkvu, pancetu, kapulu, luk i chilly papričicu bez špica, pa kupus.

I onda se uz ove mirise i okuse sjetiš svega lipoga šta je bilo, svega lipoga šta je danas, i svega lipoga šta će biti.

Svitu moj, ako je ovo neko pročita do kraja, želim mu puno zdravlja i ljubavi i uživanja u umjerenom gurmanluku.

Dobar vam tek!

Željko Krnčević